Priče iz ličkog kraja: Pričamo i lički kraj prezentiramo!

LIKACLUB 9. lipnja 2015. 07:12

3 minuta

O narode, najprije da vam pojasnim otkud u našem kraju ČA. To nije ništa čudno našem narodu, ali ima onih koji se često čude našem govoru i vrlo ga često pripisuju dalmatinskom ili istrijanskom govoru.

Nas tri, „frajle“, koje pričamo priče ličkog kraja, iz brinjskog smo kraja i ne bi vjerovali da svako selo u toj maloj sredini ima svoj poseban naglasak po čemu se razlikuju i čime čine poseban dijalekt svog mjesta. Stalni mještani tog kraja, a to potvrđuje i kolegica Ana koja tamo stanuje, znaju točno po govoru, naglasku, prepoznati jel čovjek iz Jezerana, Stajnice, Brinja ili bilo kojeg obližnjeg mjesta.

Tako da, od sada, ne pitajte kakav je to naš govor i dal se to sprdamo sa ličkim govorom!

Gospodin Nikola Tominac, vojni povjesničar u svojoj knjizi „Stajnica i okolica“ napisao je jedno poglavlje pod nazivom „Stajničko čakavsko narječje“, a ja ovdje prenosim dio:

Jedno od najvećih bogatstava brinjskog kraja je njegov čakavski govor, koji se uspio sačuvati još od predturskog vremena uz relativno male izmjene. Kako su se na ovom području ispreplitale brojne kulture, vlastodršci, vojske i ostalo, tako je postupno došlo do djelomičnih promjena narječja iz predturskog vremena. Kraća analiza sadašnjeg rječnika upozorava na ispreplitanje nekadašnje stare hrvatske čakavštine sa riječima vanjskoga porijekla, koje je žiteljstvo ovoga kraja poprimalo ovisno o povijesnim okolnostiima. Ustrojem Vojne krajine i dolaskom Habsburgovaca sve je više pohvraćenih njemačkih riječi trajno ušlo u klasičnu čakavštinu, da bi u doba relativno kratkotrajne Napoleonovne vladavine ostalo ponešto i francuskih riječi. Dugotrajne vojne i politličke veze Hrvatske s Mađarskom, zanimiljivo je ustvrditi, nisu u brinjskoj čakavštini ostavile značajnijeg traga, relativno više njih talijanskoga su porijekla, zahvaljujući utjecaju Venecije iz obližnje Dalmacije, a i pokoja je latinska riječ ušla u svakodnevni govor utjecajem crkve, ali i doseljavanjem iz Primorja.

(Nikola Tominac: Stajnica i okolica, Zagreb, 2004.,str. 315-322)

U našim pričama vrlo često ljudi reagiraju kad vide ikavicu ili ekavicu, ali koliko god se to činilo nestvarno, upravo široka lepeza našeg govora čini bogatstvo našeg dijalekta neprocjenjivim.

Andrea Halgota, naša Stajničarka, ali i veliki poznavatelj hrvatskog jezika budući joj je i uža specijalnost, u jednom je komentaru napisala poduži osvrt na taj naš vrlo specifičan govor:

Prije svega treba vErovati izvornim govornicima, a osobito prije negoli nekoga za nešto optužite. Ako niste sigurni u ono što pišete, lipo zavirite u bilo koji stručniji rad naših dijalektologa i naći ćete čitavo poglavlje o ikavsko-ekavskom refleksu jata (poznatog kao “rogato e”) još iz praslavenskog jezika. Jakubinskij i Meyer jako lijepo pišu o tome i čak daju izvrsnu tablicu koja opisuje slučajeve kada se “jat” reflektirao u “e”. Ukratko: ako iza njega dolazi neki od sljedećih suglasnika (ili skupina suglasnika): t,d,s,z,n,l,r,st,zd. Evo primjera: vetar, ded, testo, rezati, delo, koleno, mera, vesti, zvezda… Kao izvorni govornik (majka mi je rođena u Stajnici, a i ja živim ovdje dobrih 10ak godina) potvrđujem da je tako. To što ste to “e” konotirali kao srpsko i vrlo vjerojatno zbog toga napadate administratorice ove stranice, nije nikakav argument. Štoviše, što ako vam kažem da se prije latinice na ovim prostorima itekako koristila ćirilica još u 13.stoljeću te da je ona staro hrvatsko pismo? Pokopat ćete me Ali, istina je! Hrvatski je jezik bogat dijalektima, narječjima, govorima, idiomima i na nama je da ih sačuvamo i ponosimo se njima. Govorite i pišite te dopustite svojoj djeci da govore bez ikakva srama svojim govorom, jer dragi ljudi, on izumire kao što izumire naš narod.

U drugom pak komentaru jedna gospođa iz Brinja kao odgovor na prethodni komentar čovjeka koji je smatrao da se sprdamo sa govorom Like napisala:

Brinje ima pomiješane riječi, ima i ikavicu i ekavicu, npr.ja cu reć za mlijeko mliko, a za bijelo belo tako da je to sve ok.

(Marina Bublić Draženović)

Sve te i slične komentare itekako lajkamo jer se njima potvrđuju naše izjave i širi znanje o postojanju takvog govora u tom malom brinjskom kraju.

Od danas pričamo i na portalu Lika Club

Portal Lika Club prepoznao je našu želju za promicanjem brinjskog kraja i govora, ali i Like općenito i dodijelio nam kutak na svom portalu. Na tome im neizmjerno hvala u ime svih fanova Priča iz ličkog kraja i nas samih! Mi ćemo taj kutak iskoristiti za pokazivanje i prezentiranje ličkih krajeva i mjesta putem fotografija koje nam naši fanovi šalju, ali i puno više od toga.

Budući da su mnogi odavno otišli iz Like, trudit ćemo se podariti i njima i nama samima Liku na ekranima mobitela, računala i čega već sve ne; što slikom, što pričom, šalama, babinim zgodama, pustolovinama… Govor i pismo bit će i u standardnoj književnoj, ali i u našoj domaćoj formi.