Ličko-senjska županijaLifestyle

Priča posljednjeg stanovnika velebitskog sela iznad Gospića

24 sata donosi priču iz ličkog sela Jadovno kraj Gospića gdje sam živi 95-godišnji Anton Novačić.


Odzvanjaju tupi udarci iz daščare dok laju psi Šime i Mrva najavljujući goste. U velebitskom selu Jadovno, koje se nalazi na oko 800 metara visine iznad Gospića, živi jedan jedini stanovnik, Anton Novačić (95), koji unatoč godinama sam cijepa drva.

“Ma to ja da se zagrijem, dosadno mi” – kaže Anton i pokazuje više od deset metara složenih drva, koliko potroši svake velebitske zime. Djeca mu još tijekom ljeta dovezu drva, a on ih malo pomalo cijepa i slaže.

“Bojim se da ne ozebem, ‘ko će mi onda vatru naložit’, kaže vitalni starac kojega najviše muči slaba cirkulacija.

Ne pitajte nikad gdje su bile, što su radile ove noge. Što sam ja sve prošao, još da mi je znati je l’ me Bog kaznio ili nagradio, govori Anton dok mu naviru sjećanja. Pamti cijeli svoj život do detalja. Sjetio se i našeg zadnjeg susreta.

Bilo je to prije dvije godine, kad je preko noći palo pola metra snijega te zatrpalo selo i puteve, a vitalni starac već je od jutra vrijedno čistio prilaze toploj kućici. Kod njega uvijek gori vatrica, a starinska kućica odiše gorštačkim duhom. Ispred nje je livada, a iza surovi planinski kamen i zimski ogoljene krošnje. Pitamo ga što radi po cijele dane sam samcat na vrhu planine. Televizor mu je ugašen i ne služi mu baš da ubije vrijeme.

Ma, tamo možeš vidjeti samo nevaljane gluposti. O politici apsolutno ne volim čuti. Pogledam kroz prozor, to je moja televizija. Priroda je moja politika. Kad vidim kakva se čudesa događaju, sve bih poslao u onu stvar. Ranije sam pratio događanja, ali ne više. Najteže mi pada što su se djeca i mladež nekako iskvarili”, kaže te dodaje kako je uvjeren da bi umro isti tren kad bi ga oteli planini i preselili u civilizaciju, iako u Gospiću ima četvero djece.

Ah, što bih ja u gradu? Ne bih mogao tamo živjeti, jok! U staračkom domu bih odmah umro, a kod djece nemam što raditi, jer oni stalno lete tamo-vamo. Ja ću biti ovdje dok mogu. Tu mi je najbolje – kaže i priznaje da mu najteže pada samoća iako mu djeca često svraćaju.

Najmlađa kći dolazi utorkom i nedjeljom. Donosi mu skuhanu hranu koju zaledi i odmrzava svaki dan za ručak jer, iako zna, ne voli kuhati. Bratić koji inače živi u Gospiću na rubu sela drži krave pa ih obiđe jednom dnevno.

Točan recept za dugovječan život nema, a na pitanje je li tajna u ljubavi, prirodi ili rakiji, veselo odgovara da je od svega navedenog po malo.

“Ovo mi je treća rakija od jutros i bez nje ne valja ostati”,  kaže i pokazuje zalihe u jedinoj sobi u kući koju iz tog razloga ne grije.

Cijeli članak pročitajte na 24 sata.

Komentari

Komentara


Foto: 24sata screenshot

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close