PRIČA IZ GOSPIĆA Karlo Pavletić: ”Hendikep je u kladionici, ovo nije čak ni „invaliditet“, ovo je životni izazov”

Ivan Tominac

Karlo Pavletić 32-godišnji je Gospićanin, a iako ga je vrijeme studija odvelo u Zagreb nije oklijevao na povratku u rodnu Liku. Karlo za sebe voli reći da čuva svoje noge, a unatoč pojedinim fizičkim razlikama njegova vjera u bolje sutra i želja za samoostvarenjem jednaka je, a ako ne i veća nego u mnogih ljudi.


Na pitanje o tome tko je Karlo otkrit će vam ljubav prema rodnom gradu, ali i neke događaje iz prošlosti koji su ga obilježili.

Zovem se Karlo Pavletić (32), rodom iz Gospića i završio sam Ekonomski fakultet u Zagrebu. Nakon studija odlučio sam se vratiti u rodni grad i u potrazi sam za zaposlenjem, a iskreno se nadam da ću se uspjeti zaposliti u Gradu gdje bih volio ostati živjeti. Fakultet sam završio prije tri godine i odmah sam se odlučio vratiti. Jedan od razloga zbog kojih sam se vratio je taj što mi je otac preminuo i sad trenutno sam živim u obiteljskoj kući.

Kada Karlo progovara o svojoj ”različitosti” i preprekama s kojima se susreće može se vidjeti jedna doza optimizma, a možda baš ona koja nedostaje mnogima u svagdanjim aktivnostima. Voli putovati, a do sada je proputovao i nekoliko zemalja.

S obzirom na tzv. „ različitost“ koju ste naveli, a koju ja ne vidim, osim što sjedim i obavljam svakodnevne životne aktivnosti i neće me zaboljeti noge za razliku od vaših. Kako ja savladavam svakodnevne prepreke i koje su … Pa, trenutno kad bolje razmislim prepreka nemam, osim onih arhitektonskih barijera poput stepenica, mada čak ni tu nemam prepreke jer uz pomoć jedne osobe mogu ih prijeći. Volim puno putovati, putujem svim prijevoznim sredstvima (autobus, osobni automobil, avion) tako da sam za vrijeme studija proputovao Europu nekoliko puta. Od Češke, Poljske, Njemačke Italije, Francuske do Turske. Tako da što se tiče različitosti tu je ne vidim, niti me sprječava.

21935320_10213691656262642_813180712_n

S velikim životnim ciljevima prepreke ga ne uspijevaju odvratiti…

Životni ciljevi su mi jako veliki i ambiciozni (zasnovati vlastitu obitelj) koji me motiviraju da svakodnevno savladam prepreke na koje naiđem i zanemarim ih jer svaka poteškoća nas u životu uči nečem novom i daje nam snage za dalje.

Iako vidi podršku okoline u obliku ustupanja pomoći, navodi kako ga sugrađani nerijetko ipak doživljavaju drugačijim, no to smatra isključivo njihovim problemom.

Najveći problem vidim u tome što me ostali sugrađani doživljavaju i vide drukčije od drugih i to je najveća prepreka. Međutim svi smo mi ljudi i svi smo jednaki, a to što oni mene doživljavaju drukčije, neću reći manje „vrijednim“ jer nije tako, to je njihov problem, ne moj i zato sam još sam. Doći će i to na svoje. Jesam osoba koja sjedi u kolicima i to ljudi vide kao problem, no to je njihov problem. Što se tiče podrške okoline, to imam u smislu ako ne mogu sam nešto napraviti oko kuće, poput nekih poslova tu pozovem nekoga od svojih poznanika, rodbine, obitelji da mi to obave.

Karlo ne odustaje od svojih snova, uspješno je završio fakultet, a za sebe voli reći da živi punim plućima.

Kao svoj najveći uspjeh u dosadašnjem životu smatram to što sam završio fakultet i osamostalio sam se za samostalan život i dišem punim plućima (putujem), kreiram si život kakvim smatram da bi trebao imati.

Karlo mladima s bilo kojim oblikom fizičkih oštećenja poručuje da vjeruju u sebe i ne dopuštaju si biti sputani, a hendikep on vidi u nekim drugim stvarima.

Ljudima koji imaju tako zvani „hendikep“ poručio bih da ne dozvolite ničemu da Vas sprječava u životu jer danas je sve rješivo, ma koliko god bilo teško i ako imate svoje zašto ni jedan „invaliditet“  ili prepreka Vas ne može sputavati. Samo još ću si dozvoliti nadovezati se, ovo nije „hendikep.“ Hendikep je u kladionici, ovo nije čak ni „invaliditet“, ovo je životni izazov. Sve je stvar kako sebe doživljavate i čemu dozvolite da Vas ograničava. Moj „invaliditet“ nije moj identitet.

Karlo nesebično uvijek misli i na druge, što nam je otkrio na kraju…

Zahvaljujem se na intervjuu, bilo mi je drago da se mogu predstaviti i nadam se da ću nakon ovoga nailaziti na manja ograničenja i predrasude u društvu. Ne samo ja i nego i druge osobe koje čuvaju svoje noge.

Pogledajte spektakularan video kanjona rijeke Like!


Foto: Karlo Pavletić, privatna zbirka

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u