Prva stvar prvo: HVALA! Hvala svakoj osobi koja je pročitala zadnju kolumnu: “Dubrava: miroljubivo “mjesto zločina”. Hvala svakome koji je odvojio malo svoga dragocjenoga vremena kako bi čitao moje brbljarije. Posebna zahvala ide dubrava.hr koja je prenijela kolumnu. DUBRAVA REPUBLIKA!
A sada ajmo dalje:
Život je u Hrvatskoj dovoljno težak i bez ostalih, popratnih događanja, da ih malo otežaju. Vidi se da je ekonomska kriza duboko zarila svoje zube u meko tijelo Hrvata. Više ne idemo na 6 kava dnevno, već samo četiri. (pod ovime mislim na kulturu ispijanja kave po kojoj smi poznati) To su ozbiljne stvari. Kava je život, slatki nektar koji ti omogućava da budeš društveno koristan i ne ubiješ sve na svojem putu.
Jedna od tih situacija koje otežavaju život u Hrvatskoj, točnije Zagrebu, no može se primjeniti na svaki grad, je: sustav javnog prijevoza ilitiga žila kucavica svakoga grada koja nikako da proradi. Taj krvožilni sustav je pun masti da mi, mali ljudi, jedva živi dođemo od doma do posla i obrnuto (kućaaaa posooooo, posooooo kućaaaaa)
Odlučio sam napraviti mali priručnik za preživljavanje originalnog imena: „Vodič za preživljavanje: ZET“ (soooo original) pomoću kojega možete preživjeti svakodnevno putovanje od kuće do posla i obrnuto (kućaaaa posooooo, posooooo kuća)
Povijest ZET-a
U početku bijaše tama, i Bog kaže: „neka bude svjetlo“. I upališe se ona svjetla u tramvajima i busevima za piliće koja zuje poput rasparanog ventilatora. I Bog kaže: „e, nije loše.“ Tada Sotona uđe u još neoblikovani komad lima i oblikuje ga u obliku zmije, tako da se nikada ne zaboravi da svaki put kada uđeš u tramvaj da ćeš patiti paklenim mukama. I uđe Sotona u neoblikovani komad lima i oblikuje ga u obliku konzerve plave boje, tako da se svaki put kad uđeš u bus sjetiš svake ozlijede koje si dobio od konzerve, bilo otvarajući, bilo kad je bačena u glavu. I tako je nastao ZET (naravno da nije, ali moram nekaj izmislit, ne?)
Vodič za preživljavanje
U tramvajima i busevima ZET-a(odsada plava zmija i konzerva) možete naići na nekoliko podskupina ‘Rvata koji se koriste prijevozom. Kako bih olakšao korištenje priručnikom podijelio sam ih u: 1) Babe; 2) Tinejdžeri; 3) Kontrolori leta; 4) Ostali
1.) Otkad je svijeta i vijeka otada je i baba. Neke i jesu otkad je svijeta i vijeka, ali nećemo sad o tome. Babe su redoviti dio prijevoznog pejzaža, dapače, čak fale kad ih nema, nekako je premirno, ništa ne miriše na kupus i nitko te ne grebe brkovima. Babe nisu bake! Bake su divne, drage mirne starije osobe koje ne pljuju po svima. Babe su sve suprotno. Često ogorčene i nesavitljive prema drugima. Njih ćete prepoznati po slijedećem: kada se otvaraju vrata čujete ovo: „aaaaaaaaahghggahh, koleno moje“, vidite kako tjera svakoga približno blizu vratima i kako svojim kataraktnim očicama gleda, prije njuši, slobodno mjesto. Ako rečena baba nanjuši slobodno mjesto, pretvara se u roku keks u Usaina Bolta, baca štake, vrećice i svoju unuku kako bi se bacila na stranu zdravoga kuka na mjesto. Ako rečena baba ne nanjuši slobodno mjesto prilazi prvom hipsteru sa undercutom, nabije mu se na rame, baci mu kupus u krilo i uzdiše dok se on ne digne. U ovom trenutku najpametniji potez jest lagano se dignuti sa svoga mjesta, ne raditi nikakve nagle i krive pokrete i bez gledanja u oči reći: „gospođo, sjednite“; nakon čega će ona: „ma idem vam samo je’nu starn’cu“, ali će se pritom sjesti uz slavodobitni kliktaj i ta će se jedna stanica pretvoriti u cijelu turu Zagreba. Budite pažljivi kada razgovarate sa njima iz nekoliko razloga. 1) nisu bezveze dugovječne, nešto rade dobro, pa bio to život iz ljubavi ili iz inata, svejedno žive. 2) ni pod koju cijenu ne pokušavajte pogoditi točan broj godina, pošto se većinom to može odrediti samo gledanjem njezine putovnice iz Kraljevine SHS ili iz činjenice da je pozirala za onu Ivekovićevu sliku „Dolazak Hrvata“ 3) vrlo vjerojatno su bile prvobraniteljice koje su otjerale Veneciju sa ovih krajeva i jahale sa Uskocima. Najpoznatija takva brigada jest 5. Bablja brigada stacionirana na Drvaru kada su Nijemci uskakali padobranima pa čim su ih vidjeli, odmah se vratili vertikalno na avione
Nema djedova, djedica i ostalog muškog življa starijeg od 60 godina. Zapitajte se zašto i djelujte oprezno. I naravno, ovo ne vrijedi za sve babe, nego one frajlice kaj su se došle špancirati i pokazivati sa svih svojim 56 setova bisera što su iz mrtvih ruku pokojnih mužeka svojih dragih šćapila kaj kokoš za vrat, kaj misle da je poštovanje rezervirano samo za njih, dok npr ONE NE MORAJU DATI NIKOME POŠTOVANJE!
2.) Tinejdžeri. Bolna točka svakog roditelja. No, ovdje ne govorimo o onim dobrim, mirnim i tihim tinejdžerima, već o onim koji ulaze u tramvaj tako da ne kliknu gumb za otvaranje, nego udaraju vlastitom glavom kako bi ih svi vidjeli kako su oni, khm, „fora“ i da se dokažu ZET-u. Najčešće se kreću u družinama od 4-9, gdje su klinci i klinke podjednako raspoređeni. Dečki ovako izgledaju: izbrijani sa strane glave, sa mrkvom od kose na tjemenu. Jedna bijela slušalica utaknuta u lijevo uho i dva para sunčanih naočala, jedne na majici, druge na glavi. Nose majice sa dubokim V izrazom i one hlače koje izgledaju kao prevelike pelene.
Ako ne vidite da nose torbu, vjerojatno nose bilježnicu u tim istim peleno-hlačama. Smiju se apsolutno svemu što smatraju smiješnim, dakle ničem što je zapravo smiješno. Cure izgledaju ovako: sve potpuno isto, sa potpuno istom frizurom, istim hlačama, majicom, šminkom i tenkama. Umjesto ruksaka nose torbe koje nose u poznatom „čajnik“ obliku ruke. Ono što je jednako dečkima jesu slušalice, jer cure dijele te slušalice, te tipkaju si međusobno kako je pjesma koju upravo slušaju „špica, fensi, onak totalno moja, wohoooo i tako dalje“ Veoma su glasni i iritantni i najčešće se žale na profesore koji su im se usudili dati test, zadaću ili ih pokušali nekog vraga naučiti (kako se samo usuđuju!!!) Ponašaju se kao da su popili svu pamet svijeta na ex i svojim očima traže ljude po tramvaju koji ih gledaju dok pričaju „smiješnu priču“. Puše crveni Marlboro, jer onak, moraju dokazat’ da su NAJJAČI!!!!!!!!
U slučaju susreta baba i tinejdžera, preporučam kokice za show. I btw, jednostavno ignorirajte što rade i kako rade.
3.) U svakom tramvaju postoje i kontrolori leta ilitiga kondukteri, kažu neki, izdajice koji jadan narod pelješe za ono malo novca za kavu koji imaju. Pazi ovo, čoeče, karta je 10 kuna, i tako dva puta na dan. To su dvije kave! DVIJE! Otkuda njima pravo da me opelješe za dvije kave na dan. I onda moram ostat na one tri doma, i dvije vani. Što mi to znači? Pametni su oni postali, pa se sada maskiraju u običnog čoeka u tamvaju i busu i ondako svirepo iz leđa zabijaju taj svoj EKG aparat iz kojeg lete računi k’o ljudi iz tramvaja i busa kad se pojave. Gledajte ljude po tramvaju i odmah ćete skužit tko nema kartu. Ponašaju se kao merkati, sa svojim živćanim gleduckanjem okolo naokolo.
A kada dođe čas tame i vladavina konduktera, pojavit će se heroj, nevidljiv, nečujan koji će pomoći svima koji nemaju kartu. On je Bacač na Granate, Metkoupijač koji odugovlači sa kondukterima „tražeći“ svoju kartu koja mu je negdje na dnu torbe (a ono u novčaniku) pa će svima nama omogućiti 30 dragocjenih sekundi da tinejdžerom ili babom razbijemo prozor i pobjegnemo u sigurni zagrljaj zagrebačkog prometa (naravno da nećemo čovjekom razbijat prozor.. tjoooj.. nego nekim predmetom iz ženske torbe, pošto se tamo zna nać od Jupol boje do mase za gletanje, aparata za oživljavanje i par brošura o laminatima). No, u zadnje vrijeme vidimo grozne vijesti. Kondukteri će dobiti oružje. Kao da ta skupina koja je najčešće veoma loše volje (sad bi neško reko, al ne smijem, ovo je fin portal) treba vatreno oružje. E, ajmo ih trenirat kao SPETZNAZ, naučit ih Krav Magu i opskrbit ih za dovoljno municije da se osvoji Slovenija i onda pustit u javnost, jel može, jel može (uzbuđeno skakutanje!!!)
Ili onak, ajmo ne!
4) Ostali. To smo svi mi, mali ljudi, nevidljivi, koji samo pokušavaju proći kroz uobičajnu dnevnu dozu laktova u rebra i gaženja po nogama. Svi mi koji se moramo 5 stanica prije pripremiti za izlaz. Svi mi koji znamo koristiti dezić za vrijeme ljeta. Svima koji su se vozili, koji se voze i koji će se tek voziti zmijom i konzervom: MOŽETE VI TO!
Živjeli svi mi! Živjeli Ostali! Živio Metkoupijač/Bacač na Granate
P.s. sad su uveli one nove hibridne buseve ZET-a. To nemoš čut kad dolazi. Okreneš se da kupiš maramice na kiosku, a ovaj prođe, a da ga čuo nisi. Jedino dobro u novim hibridima je da moš čut kad dolaze kondukteri, jer čuješ doslovno kako se jeza širi busom.
Najpametnije je jednostavno sve to zaobići. Idite cipelcugom, bicikljinom, autom, na svome konju ili na ždralu kojeg ste ilegalno uvezli iz Albanije.
Foto: memeful lolpix depo rtl