PP GRABOVAČA : Priprema sezone 2015. uz narodne predaje pećina perušićkog kraja
Pećinski Park Grabovača u Perušiću nastavlja trend rasta i bavljenje turističkom djelatnošću uz zaštitu prirodnih lokaliteta Perušića. Porast broja turista bilježi se iz godine u godinu, a 2015. je pred njih stavila nove izazove.
Grabovača je u pripremi ove sezone aktivno angažirana već od kraja prošle sezone. Izgrađen je dječji park, priprema se provedba projekata EU fondova, a među ostalim radi se i na obogaćivanju informiranja turista za sezonu. Izrađuje se nova web stranica Parka, slijedi i potpuni redizajn vizualnog identiteta a nastaje i nova višejezična brošura. Unutar brošure ove godine naći će se mjesta i za legende i zapise o špiljama perušićkog kraja.
Narodna predaja puna je priča o čudesnim bićima prirode u špiljama Perušića. Nekad davno, ljudi su vjerovali da špilje nisu prazne, već da u njima prebivaju raznolika bića. Tako su neki pripovijedali da se kroz špilje ulazi u „podzemni, crni svijet“ gdje ima palčića i drugih malenih stvorova. Drugi izvori navode da u špiljama borave razni divovi, gorostasi, nemani i zmajevi. U davnim vremenima o špiljama su nastajale brojne legende te su većinom karakterizirane kao strašna mjesta kojih se čovjek plašio. Neke od legendi i narodnih predaja o pećinama* perušićkog kraja izdvojili smo za vas.
Medina pećina (Kaniža) – Prije dvadesetak godina lokalni mještan odlučio je istražiti unutrašnjost Medine pećine. Provlačeći se kroz labirint hodnika, izgubio se i nije mogao pronaći izlaz van. Sjeo je u jednu prekrasnu kristalno bijelu dvoranu i od umora zaspao. U san mu je došao špiljski patuljak i pokazao izlaz. Kada se mještan probudio nije bio siguran jeli patuljka sanjao jer je bio stvaran,ali je poslušao je njegov savjet i provukao se kroz hodnik koji mu je patuljak pokazao. I dan, danas, kada mještan ulazi u Medinu pećinu, u znak zahvalnosti za spašeni život, patuljku ostavlja čokoladu.
Orlovčića pećina (Kvarte-Štitar,Kiljer) – ime dobila po neustrašivom borcu Juraju Orlovčiću (Orlovčići su bili poznata hrvatska porodica) koji je u Kvartama sagradio grad „BEČ“. Godine 1521. Turci su grad srušili i zapalili. Narod priča da u ovoj pećini ima „liepa mramora, da je dosta prostrana, a u sredini joj kameni stol sa kamenim stolcima. Starci pričaju da su u toj pećini stanovali Grci i da je u njoj silno blago zakopano…“
Sitvukova pećina (Sitvuci) – za ovu pećinu se priča „da bijaše hrastovim brvnima izpregradjena, a u pećini se nalaze i ljudske kosti od onih sirota, koje su sigurno Turci i ovdje pogušili dimom. „ Narod priča i da je „neki kralj bježeći pred neprijateljem u ovu pećinu se zaklonio“. Ima ih koju maštaju, da je to bio Bela IV., bježeći pred Mongolima.
(*U Hrvatskoj se za špilju koristi i riječ pećina, a označuje udubinu u stijeni osvijetljenu danjim svijetlom. Pećine su imale ključno značenje kao prvobitna skloništa ljudi – etimološki vezane uz riječ „peć“, tj. loženje vatre, pripremanje jela. Zbog toga je naziv očuvan u toponimima.)
Tekst: UL/Jelena Milković, mag.geo.gr