
O postanku – Razgovor ugodni vjernika i agnostika
-Ako uđeš u sobu i naiđeš na svijeću koja gori, znaš da je morala biti zapaljena i da ju je netko morao zapaliti u nekom konačnom periodu vremena. Entropija je dokaz da mora postojati početak jer svemir nije sav smrznut i mrtav.
– Da, ali entropija ukazuje samo da Svemir, koliko smo ga do sad uspjeli istražiti, ima postanak. Možda je to proces koji se ponavlja ili je posljedica nekog znatno kompleksnijeg procesa izvan našeg Svemira. Ne tvrdim da možemo biti sigurni u bilo koju od ideja samo da postoje mogućnosti koje ne možemo olako odbaciti. Pokušaj primjene logike svijeće koja gori je induktivna logika i ne eliminira mnoge druge mogućnosti koje ne moraju nužno biti pod utjecajem entropije.
-Tvoja pretpostavka kako Bog mora evoluirati pretpostavlja da Bog mora imati početak, odbijaš moju ideju kao nelogičnu, a s druge strane inzistiraš da Svemir sam nije morao imati početak. Ne, mo’š imat ovce i novce.
-Ako uzmeš u obzir kontekst moje izjave, ne pokušavam imat’ ovce i novce. Samo predlažem da oba argumenta, da je nešto moralo imati početak ili da je postojalo oduvijek, mogu dovesti do zaključka kako Bog može postojati, ali i ne mora. Dozvoljavam tebi da biraš argument i ističem da u odabranom Bog nije nužno potreban. Čini mi se kako odbijaš moj argument na temelju pretpostavke da je Svemir sve što postoji i stoga entropija utječe na sve što postoji, osim na Boga. Mislim da ti je tvrdnja neutemeljena. Čim otključamo mogućnost da nešto, u tvom slučaju Bog, postoji izvan našeg konačnog Svemira, otključavamo vrata mnogim alternativama, koje, poput Boga ne moraju biti pod utjecajem entropije našeg Svemira.
-Tvrdim da Bog ne mora imati početak, ali Svemir mora. Znam da mi želiš vratit, da sad ja ne mogu imat’ ovce i novce. Empirički dokazi pokazuju da Svemir ima početak, a logika i teologija kažu da je Bog nešto drugo i da nema početak. Argument da postoje stvari koje su nam trancendentalne je logičan i za njega postoji određen stupanj vjerojatnosti. Za argument da ne postoje transcendentalne stvari nema dokaza, vjerojatnost da ne postoje je nikakva. Stoga tvoja optužba da predlažem, nešto van pameti nije točna.
-Poprilično sam siguran da jasno razumijem tvoj argument. Jednostavno mi se ne čini razumnim da od praktično bezbroj opcija koje su mogle uzrokovati početak Svemira biraš jednu i ne samo da ju smatraš validnom, nego ju namećeš kao dokazanu. Nije mi jasno kako zatvaraš rupu svih ostalih mogućnosti tako lako. Jedino s polazišta da imaš jaku predrasudu i da moraš riješiti problem bez obzira na kontradiktorne alternative koje se nude kao odgovori mi je donekle jasno. Već sam predložio vrlo jasnu alternativu koja se temelji na tvom, induktivnom zaključivanju al evo, dati ću još primjera. Relativno jednostavni kodovi poput DNA stariji su od bilo kojeg oblika svijesti kako smo ju mi dosad definirali. To je samo jedan od primjera, kojih je vjerojatno jako puno, a mnoge na svom sadašnjem stupnju razvoja nismo sposobni ni sanjati, kamoli zamisliti. Da se razumijemo, postojanje Boga ne isključujem, samo ga stavljam u koš s ostalim mogućnostima koje su jednako tako vjerojatne.
-U pravu si, nagađanja o tome što je izvan Svemira je trenutno izvan domene znanosti, moramo se osloniti na logiku i filozofiju.
-Fundamentalno se ne slažem sa porukom koju pokušavaš prenijeti. Već smo pričali o tome. Nije mi jasno kako nastavljaš i dalje s tom logikom. Ako nešto koči znanost to je nedostatak dokaza u ovom trenutku i oprez u postupanju sa stvarima koje su nepoznate s idejom bolje budućnosti, jednostavno nije istina da nikad nećemo imati odgovore. Znanost ciljano ima visoke standarde istinitosti kako se ne bi zalijetali s divljim pretpostavkama koje nas mogu odvesti u propast. Što točno dozvoljava teologiji da nekako preskoči taj korak u nadi da će doći do točnih zaključaka. Glavni razlog zašto ne volim razgovarati o postojanju Boga nisu moja ograničenja ni ograničenja znanosti, jednostavno sam svjestan da se radi o nagađanju s vrlo malim brojem dokaza na temelju kojih se ne može doći do nekih konstruktivnih zaključaka koji bi osigurali bolje sutra. Tvoja ideja kako je teologija dobra platforma za teorije koje se mogu testirati je uredu, ali to je to, ništa više. Imamo mnogo takvih platformi. Teisti, na tvoju žalost više ne drže monopol nad selektivnim induktivnim zaključivanjem, puno je takvih danas, s divljim pretpostavkama o našem postanku. Svatko to može, stvar s znanstvenom zajednicom je da su standardi za prihvaćanje teorija, poput tvoje, visoki. Preskakanje tih standarda nije vrlina teologije, to je mana koja dozvoljava da teorija, poput tvoje, objašnjava samu sebe bez pokrića u smislu dokaza.
-Tvoja,’ ne znamo’ tematika ne zvuči kao nešto na čemu bi ateist previše inzistirao, na temelju svega što si do sad rekao, više si agnostik nego ateist.
-Za mene osobno biti ateist ima dvije komponente i to je ono što stvara silne rasprave. S jedne strane s obzirom na postanak, čekam dokaze prije nekakvog konačnog zaključka. Može i ne mora biti složenijeg života u Svemiru od nas, ne znam, jednostavno čekam dokaze, nemam potrebu nagađati ima li ili nema. S druge strane, što se tiče teizma, religije i ideja poput raja i pakla, odlučnije sam a-teist, ne-teist. Nemam potrebu vjerovati da misticizam i mitologije iz brončanog doba imaju nešto nadnaravno u sebi. Nemam objektivnih razloga za zaključiti da je bilo koji Bog komunicirao s nama na bilo koji smislen način. Ideje poput raja i pakla ne samo da su vrlo malo vjerojatne nego mi se čini da na ljude znaju djelovati destruktivno. Kao ateist, vidim jasnu razliku između koncepta slijepog vjerovanja i vjerovanja koje se temelji na promatranjima. Često se vjerovanje u religijskom smislu uzima kao alternativa razumu, uredu, ali čim se uzme u obzir stvarnost koju je moguće promatrati ne vidim vrijednost u slijepom vjerovanju, zašto ne radije promatrati stvarnost i zaključiti. Protiv vjerovanja koje se temelji na promatranju nemam ništa jer je temelj za daljnja istraživanja, čim samo vjerovanje, kao koncept, postaje ujedno i odgovor na sva pitanja, ne vidim ništa dobro u tome. Glavna zabluda koju većina teista radi pri karakteriziranju mene kao ateista je stapanje ideja nesigurnosti postanka i male vjerojatnosti postojanja Boga u ideju kako ja mislim da Bog ne može postojati. Nije istina, mislim da su to dva odvojena problema, naravno ne mogu govoriti u ime svih ateista.
-Ipak agnostik jel’da?
-Mhm.
Foto: pixabay.com