Pokidat’ ću lance sve (tam tam) što me vežu za tebe (tam tam)

(Tam tam) Pokidat’ ću lance sve! (Tam tam) Što me vežu za tebe! (Tam tam)…. eto, ne znam zašto, ali probudio se ja sa ovom pjesmom u glavi. Možda se pitate zašto se budim sa pjesmom brke kojeg zovemo Zečić, a ja vam odgovaram: nemam apsolutno nikakve ideje zašto i kako. Tijekom godina sam shvatio da je najpametnije samo pustiti da sve ide svojim tokom, pogotovo ludost.

No, htio bih pričati danas o jednoj stvarčici koja se nalazi u pozadini svega ovoga gore navedenog. Pa si ja sad četkam češljem logike glavu kako bi skužio što sam točno napisao: jer inače za mene ne postoji delete gumb ili backspace, neeeeee, ja moram nastavit što sam u afektu i na kompu napisao.

Dražena Zečića, lance, puštanje ludosti da djeluje neovisno o tebi i ovi tam tamovi ujedinjuje jedno veliko pitanje: Čega smo mi robovi? Da, znam, i mene je iznenadilo, ali ljudi logika je ovdje.

Prvo, Dražen Zečić, pjevač deminutivnog prezimena dio je glazbene industrije koja je često nemilosrdna prema svojim štićenicima. Pjevači koji su klasificirani kao zabavnjaci provode mnoge dane daleko od svojih obitelji, osim ako ih ne vode sa sobom. Ti dani koje oni provode dakle od obitelji najčešće nisu neki lijevi ili desni, nego Nova Godina, Božić, dakle veliki dani koji sami pozivaju na to da se obitelj skupi. Ugovorima, svojim producentima i nekada i vlastitim načelima oni su samo objekti kojima se mi zabavljamo, jer je njima svrha da zabavljaju. Ne kažem da je Draženko rob, ali ponekad se čini da glazbenici gube dragocjene trenutke sa svojom obitelji zbog nekog nastupa u klubu, trgu, dočeku, odčeku i ostalima. Drugo, Zečić=zec, dakle, mala, slatka životinjica koja je prekrasna kad ju vidiš, a još prekrasnija kad je u gulašu sa krumpirom. Zec je životinja, a životinje možemo vidjeti na dva mjesta: na domaćem terenu, aka divljini, ili u zatočeništvu, zoološki ili kao kućni ljubimci. Ponajprije govorim ovdje o životinjama u zatočeništvu. Odmah da pojasnim, životinje koje žive u zoološkim vrtovima ili kao ljubimci, a pogotovo životinje koje jesu same po sebi ljubimci, često žive bolje od svojih sunarodnjaka u divljini. Imaju redovito primanje hrane, skupinu blijedolikih, obučenih, bezdlakih životinja koje ih hrane, čiste za njima, brinu se za njih. No, situacija nekad nije takva. Svijetom se znaju pronijeti slike, videi životinja koje žive u užasnim uvjetima, izgladnjele, bez osnovnih potreba koje su njima potrebne. Ne možete polarnog medvjeda ostavit vani na +45 stupnjeva i očekivat da će sve bit ok. Ne možete ostaviti tropsku životinju na -20 stupnjeva i očekivati da se neće smrznut ko budala.

Životinje u zoološkom su robovi neovisno o svojem položaju. Oni su robovi naših znatiželjnih pogleda, ispitivanja i često zadirkivanja. Aj, tko nije lupkao po staklu da te pogleda gepard? Samo ja? Aha, ok.. zanemarite!

Ok, prešli smo samo prvu točku… kuku.

Pokidat ću lance sve! Moramo se zapitati zašto nas ova pjesma pogađa u srce kao mesna štruca. S time da je bol od štruce potpomognuta kiselinom u želucu, a pjesma kiselinom u našim glavama. Čega smo mi robovi? Mobitela? Tehnologije? Jel možemo preživjeti 5 minuta bez da iz dosade čistimo svojim palčevima pametno dodirno staklo? Jesmo li robovi Facebooka jer svakih 15 sekundi moramo vidjeti tko je od naših više ili manje poznatih ljudeka nešto napravio, napisao, uslikao, udario ili ostalo? Zar stvarno moramo raditi ucjene i oklade da tko prvi pogleda na mobitel tijekom pive da plaća rundu? Mani se mobitela, mani se ljudi koji te ne ispunjavaju, mani se svega onoga čemu robuješ. Ti imaš svoje dostojanstvo koje nećeš dobit lajkovima, tweetovima ili shareovima. Sebi duguješ dan bez mobitela, da odeš van i uživaš. A ako si alergičan, zatvori se doma, a mobitel baci van. Što ti je bitnije? Da moš disat ko čovjek ili mobitel. Ajmo prioriteti.

Maknut se skroz od tehnologije ni ne trebaš niti je korisno, ali ponekad se maknut nakratko dovoljno je da shvatiš posljedice djelovanja mobitela i Interneta da duh, tijelo i misli.

Živjeli svi mi! Živjelo oslobađanje od ropstva! Živio Zečić!

 

---

Foto: terracon-news