O osjećajima empatije dijete uči unutar obitelji

Empatija se kod djece razvija učenjem i promatranjem prvo života u obitelji, a zatim i u intarakciji s djecom u vrtiću, parku te s drugim odraslima izvan obitelji. Koliko će dijete biti empatično, ovisi i o genetskim predispozicijama, no na njih je svakako uvijek moguće pozitivno djelovati odgojem

Empatija je dijelom i nasljedna, pri čemu temperament ima važnu ulogu

‘Djeca koja su društvena, asertivna i dobra u regulaciji emocija u većoj će mjeri biti i suosjećajna, ponašati se prosocijalno i pomagati drugima, tješiti druge u nevolji u odnosu na onu djecu koja lošije reguliraju emocije. S druge strane, ona djeca koja su agresivnija, a k tome imaju oslabljenu sposobnost zauzimanja tuđe perspektive i impulzivno pokazuju negativne osjećaje, bit će manje empatična’, upozorava prof.dr.sc. Brajša-Žganec i naglašava kako se empatija ipak prvenstveno uči u obitelji, a zatim i u školi te u svakodnevnoj interakciji s ljudima.

Nime, topli roditelji potiču izražavanje emocija kod svoje djece i pokazuju osjetljivu empatijsku brigu za osjećaje svoje djece, pa će onda ta djeca reagirati s većim suosjećanjem prema drugima. Emocionalno topli roditelji prihvaćaju svoju djecu, pružaju im podršku, pažnju, pokazuju brigu, razumijevanje, a pri tome koriste objašnjenja, ohrabrivanja djeteta i pohvale u odgoju. Roditelji mogu i svojim akcijama u zajednici pokazati djeci suosjećanje za druge.

Cijeli članak pročitajte na roditelji.hr

 

---

Foto: pixabay.com