Osjećaj pripadnosti

Napokon se šahovski klub Gacka iz Otočca ponovno plasirao u neku ne četvrtu ligu. Treća ligo evo nas, nabrusite ploče, figure i satove.

Sjećam se velikih muka prošlih godina kako smo pognutih glava putovali na natjecanja i sa natjecanja. Zanimljivo da je od 15 ak registriranih članova u Otočcu aktivnih igrača samo četiri. Pošto se ligaško natjecanje igra na šest ploča to u prijevodu znači start 0:2 za protivnike od mogućih šest.

Ove godine, višak resursa i snalažljiva uprava šahovskog kluba Senj doprinijela je da klub ima taman dva igrača viška koji žele stalno igrati, a u svom klubu nemaju priliku jer ih je previše. Dva igrača koja su kao melem na ranu sjeli nama.

Ne sjećam se više ni njihovih učinaka u pojedinim partijama ali jedno znam, puno je ljepše kad se ekipa pojavi negdje kompletna. Odmah je moral bolji, elan za pobjedu veći, ljudima je više do zafrkancije.

Isto tako puno znači nekome oprostiti propust i potaći ga kad mu je teško. Naime jednom novopridošlici u klub malo je teže krenulo, gubio je partiju za partijom, ali nitko mu nije zamjerao, dapače. Svi članovi kluba učinili su si za misiju da čovjeku vratimo samopouzdanje i bez obzira što se to nije očitovalo na rezultatima previše, moral je svima bio visok i atmosfera dobra.

Mislim da je to jedan od važnijih faktora zašto smo se plasirali u viši rang natjecanja, njegovali smo osjećaj pripadnosti, prigrlili nove igrače i zajednički konstruktivno analizirali jedni drugima propuste.

Svaki kolektiv djeluje po sličnom načelu, da bi jedinka napredovala i imala motiva truditi se oko nečega mora se osjećati  prihvaćeno.

Imam sreće što sam dio nekoliko takvih kolektiva, mogu vam reć’, osjećaj je baš dobar.

 

---

Foto: pixabay.com