Ples s vragom

Odrastanje

Igor Orešković

“Život je jeben!” rekao je čovjek svom sinu kad je mali odlučio kako neće po uzoru na svoje prijatelje postati dio vrtloga Edipovog kompleksa svoje generacije.

Milenijalci su čudni, ali ruku na srce mi smo žešća patetika. Tolika privrženost roditeljskoj sisi baš da se zapitaš. Možda smo trunčicu preozbiljno shvatili “Djecu ljubavi”, prokleta Sanja Doležal, uvijek me raspekmezi ta pjesma.

Korak naprijed, tri koraka natrag, korak naprijed tri koraka natrag, kao dvogodišnje dijete kad se napokon odvaži prošetati prostorijom da dođe do stranca u sobi pa ga nešto prestraši i trk natrag pod maminu suknju.

Sjećam se jedne zgode, podosta je već prošlo od diplome, zaposlenja i stručnog ispita. Idem do gradske knjižnice po Huxleya. Svi moraju pročitati Kontrapunkt života jer je to najbolja knjiga ikad. Prvo ću se ja prisjetiti sadržaja, jer mi je već malo bio ispario, a onda ću indoktrinirati prijatelje, jer sam tiranin i svi ćemo to čitati i biti pametniji. Nije da nije upalilo ali to nije poanta ove priče.

Knjižničarka Vesna uvijek je bila vesela duha i nakon kratke uvertire formata Gdje? Tko? Što? Zašto? (moja generacija) pitala me, “Pa dobro intelektualci, kad vi mislite odrast?” Mučilo me to pitanje cijeli taj dan, ne toliko zbog njenog poimanja nas kao balavaca, nego sam se stvarno pitao, kako to da nisam još odrastao? Zašto?

U isto vrijeme otkrio sam Huljićev projekt Madre Badessa, pjesme su mi bile genijalne. Jedna je prošla skroz nezapaženo u javnosti a meni je bila genijalna i doticala se malo ove tematike –

Imberlan(čudan, kriv, iskrivljen)
Imberlan, imberlan,
od malena žbankan,
ja po svitu sve špartan.
Imberlan, imberlan,
žbatoća me pape,
mama šjolon od šlape.

Pa san maka, pa san maka
na možjane ja.

Madre badeša
šotala me, šotala.
Tukla me mater,
tuka me ćaća.

Uglavnom ovom jadniku je sudbina bila jasna, tukli ga mati i ćaća, poludio, jedino di se imao sakriti bilo je ispod suknje glavne opatice. Mene nitko ne tuče, pa biće zato nisam lud, ali taj tempo odrastanja najbolje mogu opisati riječima Srećka Šoića(Bela lađa) “Oće to, oće.”

To se manifestira i na odnose, što me počelo mučiti. Što može dijete pružiti drugima? Brigu, zanovijetanje i pokoji trag veselja. Odlučio sam negdje u tom periodu, ozbiljnije se pozabaviti odrastanjem malog Igora. Je li uspjelo? Čekaj da razmislim… Ne.

Prokleto je teško. Osjećam da sam na pravom putu tek sad. Neki pomaci se naziru. Iskrenost prema sebi je dobra, ali najprecizniji opis situacije su riječi gospodina Tonkovića “Ovo, ono.”

Gledam ljude svojih godina oko sebe koji su stupili u brak, imaju djecu, nekako su svi odrasli još davno pa si pokušavam objasniti što ih motivira, otkud im hrabrost, stvarno su fascinantni.

A odnosi. Odnosi, su baš dobri. Vjerojatno zato što volim priče i kad netko nešto priča pa tako mogu ljude slušati jako dugo a da mi ne prestanu biti zanimljivi.

U zadnje vrijeme pokušao sam si demistificirati stavove modernog čovjeka prema muško-ženskim odnosima. Mora negdje mali Igor i na tom polju odrasti. Zašto su modernom čovjeku monogamija i brak bez veze? Ne u smislu da to nije cilj nego kako već neko vrijeme postoji trend povećanog broja razvoda. Pa kako to? Vrlo jednostavno. Glupi hipiji. Postali smo glupi hipiji i manijaci.

Minimum odgovornosti i maksimum sreće, čestitke, ideja je stara barem 6000 godina. U babilonskom mitu postanka majka Tiamat (zemlja) i otac Apsu (slatka voda) napravili su djecu delinkvente koji su u kulminaciji hedonizma ubili oca i nastavili se igrati na njegovom truplu. Zašto su ubili oca? Jer im je rekao da se stišaju malo jer majka spava.

Blago rečeno to je ‘malo’ naljutilo Tiamat koja im se krenula osvećivati ubijajući jedno po jedno dijete. I nju su na kraju ubili. Ojojoj!

Uvijek sam se pitao zašto ljudi stupaju u brak, nije moguće da je samo do papirologije i tradicije. Onda mi je odjednom postalo jasno, tek nedavno. Pa zato da ne možeš pobjeći!

Dok god postoji opcija da možeš otići, ta ideja će se aktivirati u mozgu kad god nešto krene po zlu. Znam da kažu bolje ikad nego nikad, ali tek u 31. godini života, stvarno?

Pogledajte spektakularan video kanjona rijeke Like!


Foto: pexels

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u