Kako bi upozorili na alarmantno stanje s pravima nad privatnim šumama u Hrvatskoj, Hrvatski savez udruga privatnih šumovlasnika, koji na nacionalnom nivou zastupa interese više od 500.000 šumovlasnika, organizirao je međunarodnu konferenciju „Vlasnička prava u privatnim šumama“.
Skup održan u zagrebačkom hotelu Panorama okupio je mnogo zainteresiranih za ovu „vruću“ tematiku, od pravnih stručnjaka, predstavnika veleposlanstava i trgovinskih organizacija iz Austrije, Švedske i Njemačke, do najznačajnijih međunarodnih šumovlasničkih organizacija u Europi.
U Savezu podsjećaju kako je oko 26 % šumskih površina u Hrvatskoj u privatnim rukama, što je oko 600.000 hektara diljem zemlje. No, mnogo je zapreka koje sprječavaju više od pola milijuna vlasnika šuma u ostvarivanju prava ali i otvaranju tržišta i radnih mjesta, jer ih se propisima dovodi u nepovoljan položaj i ukidaju im se vlasnička prava, te su konferenciju organizirali kako bi javno progovorili o tome, ali i poslušali primjere i iskustva drugih zemalja, od Skandinavije do Austrije i Luksemburga.
Iako je privatno vlasništvo nepovredivo prema Ustavu RH, u Hrvatskoj vlasnici privatnih šuma neće primiti odštetu ukoliko ju počini divljač, jer su njihova prava izostavljena iz važećih propisa, na što smo nekoliko puta upozoravali i Ministarstvo poljoprivrede i Odbor za poljoprivredu Hrvatskog sabora, istaknuo je predsjednik Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovlasnika mr.sc. Zdenko Bogović.
Pojasnio je kako Zakon o lovstvu donosi opasan presedan koji bi dugoročno mogao uzrokovati devastirane i značajno nekvalitetne šume od ovih kakve su danas. Naime, ukoliko divljač počini štetu na poljoprivrednom zemljištu vlasnik će biti obeštećen, ali ukoliko počini na šumskom, neće, iako su štete od divljači u privatnim šumama realnosti. Država je vlasnik divljači, ali nije odgovorna za nju. Postoje veliki privatni šumoposjedi kojima država ne priznaje vlasništvo nad divljači, iako bi se ono moglo iščitati iz Zakona o šumama, a istovremeno im Zakonom o lovstvu onemogućava naknadu štete koju je počinila ta ista „državna“ ili možda njihova divljač, ostaje nejasno. Sve to odudara od dosadašnje višestoljetne prakse, kako na našem području, tako i na teritoriju Europske unije. Vlasnici šuma u Hrvatskoj na ovaj način nemaju pravo lova divljači na svom vlasništvu, a ta ista divljač hrani se njegovim šumskim proizvodima i čini mu štetu, no bez prava na odštetu.
S druge strane, Zakonom o šumama vlasnicima privatnih šuma nameće se obveza čuvanja vlastitih šuma ali bez objašnjenja što to podrazumijeva. Iako nisu jasni postupci i mjere koje šumovlasnici trebaju provoditi, uvedene se kazne za nepridržavanje „osiguravanja izravnog čuvanja šuma“. Dodaju kako se zakonom uvodi šumski doprinos, nepotreban parafiskalni namet koji tereti vlasnike šuma. Osim što je neustavan, ovakav namet ne pomaže razvoju ruralnih prostora, već naprotiv na neki način kažnjava šumovlasnike dovodeći ih u nepovoljan položaj prema vlasnicima ostalih zemljišta, primjerice poljoprivrednog zemljišta.
Na području Dalmacije poseban je problem oduzimanje poljoprivrednih i šumskih zemljišta obiteljima koje ih obrađuju i koriste preko 200 godina. Mogućnosti za manipulaciju proizlaze iz nesređenih katastarskih knjiga koje ne održavaju stvarno stanje na terenu, od pogrešnog položaja, veličina, brojeva a naročito kultura na zemljištu, pa se pod kategorijama „vinogradi i voćnjaci“ u Dalmaciji oko 80 % slučajeva nalaze šume starije od 100 godina.
Predsjednik Konfederacije europskih šumovlasnika (CEPF) Hubert de Schorlemer istaknuo je kako privatne šume diljem Europe pružaju niz usluga ekosustava od značajne vrijednosti za društvo, a razgovara se i o novim politikama kako bi se poboljšale njihove usluge i suočile se s izazovima aktualnih promjena u okolišu.
Takve politike moraju priznati važnost privatnih šuma i važno je da se temelje na dubokom razumijevanju kako vlasnička prava privatnih vlasnika šuma variraju diljem Europe, a najteža je situacija u bivšim socijalističkim zemljama, naveo je de Schorlemer.
Pojasnio je kako razlike u imovinskim pravima utječu na provedbu međunarodnih politika zaštite okoliša u području ruralnog razvoja europskog društva, bioekonomije, mjera ublažavanja klimatskih promjena i strategije zaštite prirode. Što se tiče prava upravljanja privatnim šumama, značajne su razlike u zakonodavstvu, od najlošijeg primjera, Makedonije, do najboljeg, Bavarske.
Bivše socijalističke zemlje formiraju kompaktnu skupinu s visokom razinom ograničenja prava, dok vlasnici šuma iz zapadnih i nordijskih zemalja obično imaju više slobode odlučivanja o operativnim pitanjima u svojim šumama. Drugim riječima, posjedovanje šume u Makedoniji očito znači nešto potpuno drugo od posjedovanja šume u Njemačkoj ili Nizozemskoj jer zakonske odredbe na nacionalnoj razini mogu snažno oblikovati učinkovitost međunarodnih politika, upozorio je predsjednik Konfederacije europskih šumovlasnika.
Foto: pexels
Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.
Hrvatski
English