Politika

NOVO PISMO IZ LIKE: “Kad padne noć, najružniji postane zvuk helikoptera iznad kuće”

Na službenoj Facebook stranici Vlade Republike Hrvatske osvanulo je još jedno pismo koje otkriva kako se problem migranata odražava na svakodnevni život stanovnika ovih krajeva.


Nakon otvorenog pisma Vlade Markovića, koji je zamolio Vladu da poduzme nešto u vezi sve većeg broja migranata koji svakodnevno prolaze kroz Liku, svoje svjedočanstvo o ličkoj migrantskoj krizi opisala je i Ivana Bilen. Autorica pisma progovorila je o atmosferi straha i nesigurnosti koja je zavladala dijelovima Like na granici s BiH. U ovim, do nedavno mirnim krajevima, stanovnici žive u strahu od susreta s neželjenim posjetiteljima, a osjećaj uznemirenosti dodatno pojačavaju patrole i akcije hrvatske policije koja svakodnevno kreće u potragu za migrantima.

Njeno pismo prenosimo u cijelosti:

Ne tako draga Vlado predrage mi domovine! (Bez smješka)

Ponukana dopisom svog sunarodnjaka koji vas je nedavno izvjestio o stanju na terenu u Općini Plitvička jezera vezano uz dolaske ilegalnih imigranata u RH, točnije u našu općinu i županiju, te pregledom videa iz priloga odlučila sam kako je važno da vam još netko predoči kakva je zapravo situacija što se navedenog tiče.

Skupina migranata uhvaćena u privatnoj kući u gradu koji je 20-ak km udaljen od mog mjesta. 20 km! Zamislite kolika je to udaljenost? Mala? Nikakva! Bez obzira što se nalazi u drugoj državi, Bihać (BiH) je od Vaganca (RH) udaljen zračne linije nekih 10-ak km, cca. Nisam stručnjakinja, ali zasigurno je da nije puno više od toga. 10-ak km propješačite u normalnim uvjetima kroz sat do dva, u nenormalnim možda i do 3-4 sata pjesačenja max. Međutim, skupine migranata svakodnevno se mogu sresti kako pješke predvečer kreću s najpotrebnijim stvarima, ruksacima, dekama i sl. iz centra Bihaća i okolice prema granici, točnije prema mojem mjestu koje skoro pa granici s BiH (upućujemo se na prijelaz Ličko Petrovo Selo). Kroz cijelu noć pred sobom mogu propješaciti prilično velik teritorij. Ima ih puno, na desetine po grupi u 10, 20 ili vise grupa. Dakle, stotinjak i vise svaku večer. Kreću se raznim dobro poznatim turama, preko Plješivice, poljima, brdima, cestom gdje mogu biti djelomično skriveni, kroz naselja, šume…svuda ih ima. U zadnje vrijeme ne viđaju se toliko preko dana u naseljima, očito da policija kvalitetno odrađuje svoj posao jer su ih prije cesto po danu znali susresti. Ali čim padne noć, evo ih…. kreću imigranti u akciju, kreće i policija s vozilima, helikopterima, patrolama razno raznim. Unazad nekoliko godina nikad u naselju nismo mogli doživjeti takve vrste patrola. Naravno da se ne osjećamo više sigurno niti ugodno kada sve to vidimo! Kad padne noć, najružniji postane zvuk helikoptera iznad kuće koji podsjeća na to da se ide u potragu za imigrantima. Ilegalnim. Jer niti jedan od njih nema papire. Niti mu trebaju, niti ih želi imati. Zašto će mu dokumenti kad se ionako svi zovu Muhamed Ali. Svi. Kako znamo? Znamo, jer se tako sami predstavljaju.

Masu puta, ako ne i svaki put, kada odemo u Bihać, ili bilo gdje blize/dalje, srest ćemo ih na parkinzima, u trgovačkim centrima, restoranima, ulici, svagdje gdje smo i dosad uobičavali ići, ali nikad toliko njih kao sad. Nitko se ne osjeća vise sigurnim niti opuštenim kao prije, niti građani BiH, niti mi kao posjetitelji. Možda samo netko manje mari za to.
Znam da bi netko mogao reći: “Zašto idete u BiH ako vam nije ugodno, ostanite doma!”; idemo jer se ne želimo zatvoriti u kuću radi straha, već želimo nastaviti živjeti kao i do sada.

Gledam ovaj video, koji usput rečeno, možda u nekim dijelovima i djeluje pomalo kao loše izrežirana kriminalistička serija, međutim ona je dokaz stvarnog stanja na terenu. Situacija kada je u jednoj kući, dakle, ne u domu namijenjenom boravku imigranata, smješteno 15 ilegalaca. I to u samo jednoj kući. Da li su oni tamo “legalno”, primljeni od strane ukućana radi njihove koristi, ili su upali sami, pa se tamo nastanili na neko vrijeme, ne znam i ne zanima me. Jer i da jesu “legalno” ušli, kod nas u naselju ih ima po kućama i garažama i bez našeg pristanka, a to je bit svega. Da se u svojem dvorištu ne osjećas kao gazda, kao netko svoj na svome. Jer nikad ne znaš da li će ti iz podruma, garaže ili grma iskočiti netko od nepoželjnih “gostiju”.

U videu kod okupacije kuće sudjeluju i specijalci. Nimalo ugodna atmosfera za nikoga. Samo, ponavljam, 20-ak km od moje kuće. Nadam se da shvaćate ozbiljnost situacije, ako ne slobodno se uputite na navedene lokacije pa ćete shvatiti o čemu pričam.

Počelo je prije nekoliko godina, a traje i danas. I ne naslućuje se neka bolja situacija u skoro vrijeme. Jer kako će, kad nitko od bitnih i čelnih ljudi niti ne postavlja pitanje što će biti s ilegalnim prelascima imigranata u našu zemlju! Ta je tema sve česće zatvorena za javnost. Svi ju prešućuju, nitko se time ozbiljno ne bavi. A mi neka strahujemo, iz dana u dan. Za svoje najbliže, za sebe, i za kraj općenito.
Policija je tu, ali policija ne moze riješiti svaki slučaj sama. Previše imigranata na premalo policije. Rekli bi pojedini – sve je pod kontrolom. Dokad? Zamislite samo, ne daj Bože, da do nečega većeg dođe. Sto onda? Tko će onda stati pred masu njih kad se kod nas o tome niti ne priča. A kamoli da netko ozbiljno djeluje!

Nemojte nas samo smirivati, smireni smo bili prije nego se sve ovo počelo događati. Živjeli smo mirno, bez strahova. Sad ne spavamo mirno jer mi je policija svaku večer u patroli oko kuće. U dvorištu. S lampama nam osvjetljuje dvorište, kuću, prozore, sve. Jer se skrivaju gdje stignu. U sred noći. Da li bi vi mogli spavat mirno, pitam vas ja? Tko će stati uz moje ukućane ako im se nešto, ne daj Bože, dogodi? Tko? Da li o tome uopće trebam i razmišljati, sa svojih 30 godina? Da mi strah uzrokuje briga o imigrantima? Strašno! Kao da ih nemamo dovoljno, ionako.

Pitanje za predsjedničke kandidate: tko je dovoljno hrabar da se suoči i s pitanjem ilegalnih prelazaka granice, o kojima se ionako previše ne priča, a takoder je, po meni naravno, ogroman problem? Molim vas, onda kada završe goruće teme oko štrajkova, prodaje mandarina, povećanja plaća, Brexita, novih blagdana i sl., odgovorite mi što planirate učiniti po pitanju vraćanja mira u, nažalost, nedužno nemirne krajeve lijepe naše?

S poštovanjem, Ivana.

 

Foto: Igor Soban/PIXSELL

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.




Oznake
Back to top button
Close