Nogomet: Prvenstva se osvajaju velikim novcem, a ne trudom

Ruski oligarsi, arapski šeici, azijski novobogataši i američki investitori od klupskog su nogometa napravili veliki VIP party u kojem dar, rad i stadion više nisu temeljni preduvjet da tamo neki Hajduk jednom igra četvrtinu finala Lige prvaka

Možete li zamisliti kako netko ozbiljan, evo neka bude Sergio Ramos, kapetan Reala iz Madrida, malo pred početak Lige prvaka, kada se već zna tko je u kojoj skupini, kaže kako je hrvatski predstavnik, zagrebački Dinamo, jako neugodna i kvalitetna momčad i da je potencijalno iznenađenje sezone? Zbilja možete? Dobro, zovete se Zdravko Mamić ili o nogometu nemate pojma.

No, možete li zamisliti kako netko ozbiljan, malo pred početak Europskog prvenstva u nogometu u Francuskoj, dakle kada se već uveliko zna tko je u kojoj skupini, kaže kako je reprezentacija Hrvatske jako neugodna i kvalitetna momčad i da je potencijalno iznenađenje kontinentalnog turnira?

Nema nikakve potrebe da zamišljate: kazao je to Sergio Ramos, kapetan Reala iz Madrida i španjolski reprezentativac.

Cijelu prošlu nogometnu sezonu u centru pažnje i ljubavi bio je Leicester City: fanovi jednostavne igre velikog značenja orgazmičke su trenutke doživljavali prateći kako siromašni klub osvaja titulu u Engleskoj, pobjeđujući timove s takvim proračunom da samo na nutricioniste mogu potrošiti koliko cijela nacionalna selekcija Albanije na pripreme, a i to ako su prvi štedljivi, dok se drugi razbacuju novcem.

To što Leicester uopće nije siromašan, već je samo najmanje bogat među najbogatijima, malo je kome bilo i ostalo važno – u nogometnim mitovima i legendama, kao i u svim drugima, činjenice stradaju ako kvare priču.

Naime, teško da se siromaštvom može nazvati plan Vichaia Srivaddhanaprabhae – kako se zove vlasnik Leicestera – da u ekipu uloži 230 milijuna eura i njegov običaj da sa stadiona doma na ručak ide helikopterom, valjda da mu se ne hladi juha dok se gura s navijačima. Siromasi, također, najbolje igrače ne plaćaju 75.000 funti ili 712.500 kuna tjedno i to bez bonusa!

Ruski oligarsi, arapski šeici, azijski novobogataši i američki investitori od klupskog su nogometa napravili veliki VIP party u kojem dar, rad i stadion više nisu temeljni preduvjet da tamo neki Hajduk jednom igra četvrtinu finala Lige prvaka, da Dinamo, osim dok je nevažno, pobijedi londonski Arsenal ili da neki dvadesetjednogodišnjak iz Zagreba s tamo nekim klubom iz Beograda osvoji Ligu prvaka, koja se, uzgred, drugačije zvala dok je Robert Prosinečki igrao za Crvenu zvezdu i u Bariju postao prvak Europe.

Sanjate li, dakle, titulu državnog prvaka, nastup u Ligi prvaka, no ne onaj oko Velike Gospe, već barem osminu finala, dres lokalnog kluba na čijoj poleđini piše neko zvučno prezime, reklame za Mastercard i Heineken na onim mjestima na kojima se, odmah uz teren, još uvijek nekako mogu pročitati izblijedjela imena davno nestalih tvornica trikotaže, Belgijca na golu, Francuze i Turke u obrani, visokog Šveđanina i brzog Nigerijca u napadu, a između po jednog Hrvata, Srbina, Bosanca, Japanca…?

Više na express.hr

 

---

Foto: sportingnews.com