Svemu unatoč

Ništa revolucionarno

Plamenko

Na neravnom putu odrastanja demokracije u Hrvatskoj, prepunom uspona i padova, počesto se u javnosti želi stvoriti dojam isključivog društva u kojemu nema mjesta novotarijama svih vrsta. Ukoliko se netko usprotivi bilo kojoj inicijativi koju promiču liberalne udruge, hrvatske se građane pokušava zastrašiti konzervativnom revolucijom koja, eto, sve više uzima maha i ruši sve pred sobom. Po mainstream medijima, radi se o opasnim pokušajima odvođenja Hrvatske u strašna povijesna razdoblja mraka ljudskog uma, a zagovornike konzervativnih stavova naziva se opasnim likovima od kojih ne može doći ništa dobroga, jer su uglavnom, zamislite, kršćani.

Svakodnevno se nastoji istrgnuti korijenje hrvatskom biću i odbaciti svu baštinu na kojoj je odrastalo i bez koje bi postalo tek masa utopljena u koloni europske lažne tolerancije, zaogrnute licem brižnih boraca za sveopća ljudska prava, pa i za ona koja to nisu. Zagovaratelji takvih nastojanja, predstavljeni kao svjetlonoše našega doba, vjerni su sljedbenici ideja majke svih revolucija, one Francuske, u kojoj su upravo u ime velikih ideala slobode, bratstva i jednakosti, pobijene tisuće neistomišljenika, pogotovo iz redova Katoličke Crkve koja im je i danas trn u peti. Na pijedestal je stavljena Božica Razuma, a oskvrnute su  mnoge crkve, pa i Notre Damme, u kojoj su priređivane pijanke i orgije u čast pobjede. Na toj potki nastale su i kasnije revolucije čiji je cilj bio stvoriti društvo bez Boga, a svaku religiju se predstavljalo kao opijum naroda krivu za svako zlo. Zvuči poznato? Znamo koliko je milijuna ljudi pobijeno u ime novoga poretka, a svaki totalitarizam, komunistički, fašistički ili nacistički, ugušio se u vlastitoj krvi i iščeznuo poput opsjena kakvi su i sami bili.

Ideologije dolaze i prolaze, a samo ono što je trajni odraz Božjega zakona u nama opstaje i ne blijedi. Živimo u vremenu novoga mučeništva, kad treba istrpjeti sve uvrede i pljuvanja i ostati vjeran unatoč progonstvu i odbacivanju od strane knezova ovog svijeta. Poganima ludost, nama radost. Biti kršćanin danas nije ništa revolucionarno, ako pod revolucijom ne podrazumijevamo raspetu ljubav kao izvor kršćanskog djelovanja ispred npr. bolnica. A tu onda nema krinka ni uzmaka, ili jesmo ili nismo , bez kukavičke igre prijestolja s Pantovčaka „osobno sam protiv“ i javnog i velikog „ALI“, koji je u duhu one biblijske: „Ne poznajem toga čovjeka“.


Foto: pixabay

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u