KolumneSvemu unatoč

Neoproštena sloboda

Svaka ptica svome jatu leti, ukoliko joj nisu potkresana krila. Onda ostaje sama, negdje u blatu i u tijesnoj krletci. Nema leta, prikovana je za zemlju i čeznutljivo gleda daleko nebo, ukradenu domovinu.

Iako stvorena za let, sputana je okovima i korak joj je sitan, ne može se vinuti u beskraj i kliktati u visine.

Napuštena je i prezrena. Ukradena je sloboda od onih koji je prodaju za novčić i smrznuta čeka nova jutra.

Licemjerni dušobrižnici čine sve da joj pogled upru u bezdan. Pričaju priče o sretnim danima ropstva i nisu ni svjesni svoje ispraznosti. Naizgled je daruju, a sebe smatraju njezinim gospodarima. Kroje po svojoj mjeri, različitim aršinom, i podrugljivo se smiju onima koji je sanjaju.

A tko slobode nema, o slobodi sanja, davno reče pjesnik. U njezino se ime nazdravlja, njezinim se imenom krsti i njezino ime zaziva. Umiva se na nepresušnom izvoru i teče svome uviru. Ona je slobodna od svega, neuhvaćena i neizbježna i narodu mom nikad oproštena.

Komentari

Komentara


Foto: unsplash.com

Oznake

Povezane objave

Pročitajte još
Close
Back to top button
Close