„nemam školu, imam *ise, udat ću se, *ebe mi se“

Gospić, divan grad. Pada kiša, gradski lokali puni. Pada snijeg, gradski lokali puni. Sunce sja, pogađate? Gradski lokali puni. Al nema se novaca, ne, ne. „Situacija je teška, stanje u državi je alarmantno, nezaposlenost je velika, ljudi nemaju novaca!“, rečenica je koja se može čut svakodnevno prolazeći ulicama našeg grada. E pa, dragi moji, posla ima za onog ko želi radit, samo je mnogima puno lakše sjedit u prvu birtiju i krenut sa žalopojkama.

Ako pogledate prema šanku, vidjet ćete skupinu koja u dućanu neće radit jer je teško, konobarit neće jer je sramota… Lakše im je preživjet uz malu Karlovačku i Pelinkovac koji zapišu na dug, nego uzet život u svoje ruke i napravit napokon nešto od njega.

Pogledom ulijevo spazit ćete tzv. tatine sinove kojima je mentalni sklop na razini trgodišnjeg djeteta. Moto im je „ne radim ništa i ne planiram početi“, a glavna tema je čiji BMW ima više konjskih snaga. Međutim, i na njihovim licima očituje se tuga jer gorivo poskupljuje, a tatica je počeo lagano prigovarati jer je očito shvatio da bi mu bilo bolje i korisnije da je odgojio leglo pasa.

Točno nasuprot navedenih, nalaze se zaluđene curice kojima je moto: „nemam školu, imam *ise, udat ću se, *ebe mi se“. Pogledom gutaju sve i jednog člana prethodno navedenog društva, a pri samoj pomisli da sjednu u njihove savršene aute dobivaju aritmiju.

I sad, kako im zamjeriti? Kako? Nisu oni ni ludi. Idu linijom manjeg otpora, izabrali su najpogodnije rješenje, uživaju uz dim cigarete i smiju se običnim malim mravima koji svakodnevno crnče kako bi zaradili za kruh… Ali! Situacija je teška, stanje u državi je alarmantno, nezaposlenost je velika, a ljudi nemaju novaca! Zar nije tako?