Kolumne

Nediljon(m) u Hercegovini

Hercegovina nije veliko područje. Ipak, od mjesta do mjesta se razlikuju običaji. Međutim, postoje neke stvari i navike koje su ustaljene i ponavlja ih velika većina obitelji. Na pamet mi padaju nedjelje. Odnosno nedjelja u Hercegovini.

Asocijacija na moje nedjelje u djetinjstvu je jedno veliko pitanje, a ono glasi: ‘Po kome je bilo Evanđelje?’ Naime, svake nedjelje, poslije jutarnje mise, kada se uđe u auto, nisi ni ušao, jedno od roditelja, najčešće mater, pita: ‘Po kome je bilo Evanđelje?’ Radi se, naime, o metodi vjerskog odgoja, da roditelj/i provjere koliko je dijete pozorno slušalo na misi. Sad, iz ove pozicije, shvaćam koliko je pitanje bilo jednostavno i neučinkovito, jer sve što si trebao zapamtiti je ime evanđelista, imaš četiri imena i ne možeš fulati nikako. Pametnije bi bilo da su pitali koji je sadržaj ili poruka Evanđelja. Ali pitanje je koliko su i oni slušali.

Nedjelja je i dan kad se popodne ide kod baka i djedova s majčine strane. Do puberteta. Točno se po tome osjeti kad dijete ulazi u pubertet. Ne ide više nedjeljom kod materinih u goste.
Međutim, tema ovotjedne kolumne je nedjeljni ručak, odnosno što se to jede u Hercegovini za nedjeljni ručak. ‘Tepsija, brate!’, već čujem da govorite u glavi. Velikom većinom da, ali ne baš svaku nedjelju. I da, ne jedemo aluminij! Tepsija je naziv lima za pečenje, ali je i ustaljeni naziv za pečeno meso i krompire koji su se zajedno pekli u istom limu. Ali o tepsiji više kasnije.

Ono što će se jesti za nedjeljni ručak uvelike ovisi i o godišnjem dobu. Tako ću opise nedjeljnih ručaka razvrstati prema godišnjim dobima.

JESEN


Ok, tepsija. U ranu jesen, dok je još vrijeme ‘taman’, znači ni vruće ni hladno, tepsija je jako česta za nedjeljni ručak. Najčešće se peče teletina, ali može i janjetina ili svinjetina. Dio mesa koji je najslađi (i kojeg najčešće ima i najmanje) su rebra. Tu bude i dio mesa od buta. Meso je najslađe kad se peklo na umjerenoj vatri i kad nema puno začina. Sol, papar, nezaobilazna Vegeta, ružmarin je odličan. I to je to. Na krompire se također stavljaju isti začini. I opet se pokaže da manje je više. Sok koji izađe iz mesa ne može nadoknaditi nijedan drugi začin. Može ga samo uništiti. Znam iz iskustva jer volim začine. Ali kod kvalitetne teletine treba biti suzdržan. Sama sol izvuče sve potrebno. Uz meso i krompire se poslužuje neka od svježih salata i po mogućnosti domaći kruh. Ali ljudima se često nedjeljom ne da peći kruh, pa se nađe onaj kupovni, koji nikako ne može nadomjestiti domaći. Kada vrijeme zahladi, odnosno na prijelazu iz jeseni na zimu, prehrana postaje hranjivija i zasitnija.

ZIMA

Zima u Hercegovini je miris sarme. Kako se počne bližiti Božić, tako se prijeđe na jela sa kiselim kupusom. Ima tako fora od eroGAG-a gdje sarma u Hercegovini prije Božića predstavlja glavno jelo, na sami Božić predjelo, a poslije Božića doručak, ručak i večeru. Također me podsjeća na studentske dane, kad bi se moja bivša cimerica, inače Bosanka (a gdje je Bosne, tu je i humora) zezala kako je sarma najbolja deseti dan, pa bi se smijali toj fori. Često se zna spravljati i kiseli kupus sa suhim mesom. Starija populacija to više voli. Ja osobno ne volim kiseli kupus, tako da ne jedem većinu jela gdje se on koristi, tako da i sarmu ogulim, kupus prebacim mami, a ja pojedem unutrašnjost. Postoji i jelo koje se zove podvarak. Radi se naime o složencu od piletine koja se začini i lagano preprži na masti i pirjanog kiselog kupusa, tako da se slažu slojevi jednog i drugog te se zapeče u pećnici. Ovdje volim kupus, jer više nije kiseo nego sladak. Jelo jako slično sarmi je i japrak. Ista je fora kako i sa sarmom, samo što se mesna smjesa umotava u raštiku. Listove raštike je potrebno na jednu minutu blanširati u vreloj vodi, te nakon toga praviti zamotuljke. Naravno, oko Božića i Nove godine, na stolu se nađe i francuska salata, koja se uz sve ovo jede. Ostatak zime, kao salata se jedu domaće kisele salate, poput ajvara, kiselih paprika, zelenih rajčica, šarene salate, cikle, lovačke salate. Sva ova hrana je zasitna jer zimi je potrebno više energije ljudskom tijelu, pa ova hrana stvara zalihe.

PROLJEĆE

Na proljeće se nedjeljom prelazi na laganiju hranu, pa i na laganije vrste mesa. Tepsija opet postane tema, ali ona se može praviti i sa piletinom, najčešće sa batacima. Tu je i najlaganija verzija ‘sarme’, dolma. Paprike punjene mesom. Moja najdraža verzija od svih mesnih zamotuljaka. U proljeće bude i korizma, pa se riba provuče kroz tjedan, osim za prave ljubitelje ribe. Hercegovina ima nisku stopu konzumiranja ribe, osim u krajevima uz vodu. Već vrijeme postaje ljepše pa se često nedjeljom pripravlja hrana na roštilju. Također, u Hercegovini se jako često peku jela ispod peke, po domaći se kaže ispod ‘sača’. To je definitivno najljepši način spravljanja hrane, a okus je poseban. To tko ne proba, ne može iz teksta shvatiti o čemu pišem. Hrana je pri pečenju zatvorena i okružena vatrom sa svih strana. Kruh ispod sača je posebna priča. Preporuka za probati tko nije.

LJETO

Hercegovačko ljeto nije vruće, nego je vrelo. 40°C+ u hladu. Tada se preporučuje što manje biti blizu vatre, u bilo kojem obliku. Budući da ljeto donosi mnogo povrća, ono se što više ubacuje u prehranu. Tako na roštilju pola prostora zauzima meso, a drugu polovicu povrće poput tikvica, patlidžana i paprika. Za onoga tko ima vanjsku ili ljetnu kuhinju, ljeto je izdržljivije. Na nedjeljnom stolu je najčešće povrtna ili mesna juha, koja krijepi, ali nije teška za želudac. Nepisano je pravilo da poslije juhe sve dolazi u obzir, jer juha je zdrava i ona daje sve potrebne hranjive i zdrave sastojke. Također se često jede meso koje se kuhalo u juhi, odnosno juha je nastala poslije kuhanja meso, koje se naziva lešo meso. Opet to više voli starija populacija, ali ima i mlađih koji to vole. Ljeto je puno i raznih blagdana i događaja, kad se okuplja rodbina. Dominira Gospojina, odnosno blagdan Velike Gospe u kolovozu. Tada su svi, koji iole imaju veze sa Hercegovinom, ovdje. Što se hrane tiče, proda se velika količina janjetine pečene na ražnju, što je u Hercegovini specijalitet. Peku se uštipci i reže se pršut. Okupi se obitelj sa svih strana svijeta i stvaraju se uspomene.

Nedjelje i jesu stvorene za uspomene. Da obitelj, koja je preko tjedna u žurbi i svojim obvezama, sjedne za obiteljski stol i kroz materinu hranu i zajedništvo osjeti ljubav, toplinu i pripadnost. Da to bude toplo gnijezdo gdje se uvijek mogu vratiti. Biti sigurni. I voljeni.

Iz Hercegovine, s ljubavlju!

 

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close