Sandi Imerović je profesionalni fitness trener, bodybuilder, savjetnik u prehrani, višestruki prvak Hrvatske u bodybuildingu, svjetski je prvak u bodybuildingu, te iza sebe ima velik broj natjecanja sa visokim plasmanom. Zajedno sa svojom ženom Monikom svakodnevno pomaže ljudima kako bi bili najbolja moguća verzija sebe. Njegova životna filozofija ili moto je “Budi Velik”, te je otvorio trgovinu suplementima pod istim imenom.
Tko je Sandi Imerović?
Rođen sam u Zagrebu 1983. godine, završio sam gimnaziju, a uvijek sam bio uključen u sport, barem donekle. Trenirao sam razno razne sportove, pretežito ekipne sportove, ali sam sa nekih 18 godina zaključio da mi više leže individualni sportovi. U biti, ne volim ovisnost o drugima, o momčadi gdje se mali dio ljudi daje 100%, pa sam već sa 18 počeo intenzivno vježbati. Iako sam već sa 14 godina trenirao u teretani kao sastavni dio veslanja. Nakon toga sam u sljedećih 10 godina prošao 3 fakulteta, no zbog poslovne sam klime morao odustati od fakulteta kako bi se u potpunosti mogao posvetiti sportskoj karijeri u usponu. Uvijek sam se htio baviti ovime po čemu me prepoznaju ljudi, a fakultet je služio kao backup. Za ovo čime se danas bavim ne treba mi fakultet, a licencirani sam trener što je veoma bitno.
Koja je pozadina iza vašeg mota “Budi Velik” ?
Za to je bio presudan studij, jer sam lutao sa ciljevima, pa sam na kraju upisao Filozofski fakultet, koji mi je proširio vidike. Prvotna ideja “Budi Velik” nije toliko fizička koliko unutarnja, duhovna. Važno je da ljudi imaju motivacije i da se idu prema nekim svojim ciljevima, da ne žive od danas do sutra, da imaju nešto za čime teže. U principu, ljudi danas žive nekim automatizmom. Mnogim se ljudima čini da se radi o tjelesnoj, fizičkoj stvari, s obzirom na sport i na moj rad, no do danas smo pokazali da se ne radi samo o tjelesnosti, nego da je to nešto drugačije. Jednostavno je išlo u pravom smjeru, danas mogu reći da sam nadmašio vlastita očekivanja i da je sada malo teže definirati ciljeve, ali uvijek je najteže ostati na vrhu, pa sam trenutno odlučio primiriti sportsku karijeru, do određenog vremena, a poslovnu karijeru još doraditi. Stvar je u tome da uvijek možeš biti bolji, što god radio.
Što je za vas bodybuilding? Je li to način otkrivanja sebe?
Za mene je bodybuilding jedan način života, i bez njega, iskreno, ne znam kako bi moj život izgledao. Bojim se kako bi moj život izgledao bez bodybuildinga. On je način težnje prema cilju, borbe za uspjehom, on me nešto uči, a drugoga bi nešto drugo naučilo. Liječnici naprimjer u svom obrazovanju nauče nešto drugo, isto imaju cilj i žele uspjeti. Meni je bodybuilding dao smisao, naučio me radnim obvezama. To je aktivni bodybuilding koji ima utjecaj na život.
Kako uspijete balansirati poslovni i osobni život?
Dosta teško balansiram između toga svega. Moj radni dan nekada počinje u 5 sati, nekada u 7 sati, nekada u 9 sati, i ne stajem dok fizički ne legnem u krevet navečer. Moram reći da je veoma teško i ljudi koji me poznaju znaju da je sve veoma intenzivno kod mene, u ljubavi i u poslu i u vježbanju. Trenutno nemam nikakvih priprema, a da su trenutno one u igri, ne znam kako bih sve to stigao. Mislim da bi doslovce poludio. No, nekako pokušavam odvojiti vrijeme za Moniku i sebe tijekom vikenda barem. Tako bi trebalo biti, no kada radiš za sebe, uvijek bude nešto, sad ovo, sad ono. Veoma se teško odvojiti od posla, pogotovo jer radimo zajedno. Posao nosimo doma, i koliko god se podupiremo, posao te nekada preuzme i onda se ne možeš baviti sam sa sobom i sa partnerom, pogotovo za vrijeme nekog intenzivnijeg posla, no najvažnije je što uspijemo sve zajedno proći. Čovjek mora naći balans i ponekad reći: “Ok, dosta je. Vrijeme je za nas.” No ne žalimo se i zadovoljni smo kako ide naprijed i koji se rezultati vide. Nije to samo kod nas. Tako je u životu, mnogi ljudi se bore sa istim stvarima, ili imaš premalo posla ili imaš previše posla. Nikada nije idealno.
Monika i Sandi su se u potpunosti posvetili drugim ljudima preko socijalnih mreža kako bi im pomogli dostići maksimum, najbolju moguću verziju sebe.
Osjećate li se ponekad iscrpljeno, ogoljeno u tom smislu da ste se posvetili ljudima, a da neki to ne cijene?
Pa dobro, moram priznati da tih hejtera nema više toliko koliko ih je prije bilo. Takve situacije dolazile su od onih koji su bili zavidni, ali su u međuvremenu shvatili da se treba pokrenuti, da trebaš u životu nekakav trud pokazati, bilo to treneri ili amateri. Neki su uvidjeli da su socijalne mreže popularne i počeli ih koristiti. Sada se manje brinu što mi radimo, a više što oni sami rade. Prije je bilo situacija, ali je to značilo da radimo nešto, da radimo super stvar. Znao sam da će se to popularizirati, prije ili kasnije. Ja sam osobno među prva tri trenera koji je počeo sa socijalnim mrežama. Ali normalno je da su prvo ljudi rezervirani, da grakću, a kasnije se sve normalizira. Sada je situacija dobra. A ponekad se osjećam rastegnut na sto strana, ali opet je bolje i to nego ne biti rastegnut ni na jednu stranu. Volim taj neki adrenalin tijekom dana, a vikendom pokušavam odmoriti koliko mogu. Pokušavam tijekom dana biti dostupan za ljude koliko god mogu.
Kada gledate iz sadašnje perspektive na 2011. godinu kada ste osvojili 1. mjesto na državnom natjecanju, 3. mjesto u Europi i 6. u svijetu?
2011. godine moja je karijera počela ići uzlaznom putanjom, imao sam niz uspjeha, uspješnih natjecanja, ali samo zato jer sam do te godine ustrajno i marljivo radio na svemu tome, a rezultati su se pokazali. Imao sam dvije, tri godine pauzu od natjecanja jer sam htio biti kvalitetniji i bolji. Taman sam te godine i pokrenuo “Budi Velik”, tako da je to sve jedna prekretnica kad je sve to krenulo uzlaznom putanjom. Tih je godina i bila kriza na tržištu suplemenata, bilo je nezgodno za pokrenuti bilo što, ali se na kraju sve to isplatilo. Taj minuli rad je najbitniji jer je prekretnica pokazatelj godina rada i truda. Treba samo raditi, raditi, raditi i rezultati će se pokazati, prije ili kasnije. Naravno, ako nisi kampanjac, što je u ljudskoj prirodi.
Ima li kakvih napetosti između vas i Monike glede prehrane?
Pa nema. Konzumiramo slične namirnice, samo u različitim količinama. Napetosti nema previše kada jedeš dijetalnu hranu. Nama je svejedno što se jede, samo da se uklapa u plan nutrijenata koji su za taj dan. Ne treba biti previše strogo. Ovo je meni osobno godina malo lakšeg režima, nakon godina priprema. Nemoguće je biti u špici prehrane, špici treninga i života, jednostavno negdje moraš popustiti. Uz ovakav tempo života ne bih mogao biti na nekoj ekstremnoj dijeti. Jedan tjedan se osjećaš bolje, jedan ne toliko dobro. Monika dosta dobro održava dijetu, a njoj ni nije pretjerano potrebno zbog same genetike. Ona čak i ima manje problema s time.
Kakva je trenutno klima oko suplemenata?
Do prije nekoliko godina ljudi su imali averziju prema suplementima, a onda se u roku od par mjeseci to preokrenulo. Došlo je do jedne ekspanzije trenera, Facebooka, socijalnih mreža, Ljudi su nakon toga promijenili stav o suplementima. Radi se o nedostatku informacija, o neznanju. Na Zapadu su suplementi normalna stvar, s time da čovjek ne bi trebao koristiti 50 proizvoda, treba biti umjeren. Sada je puno bolja situacija, samo se treba obrazovati oko toga. Ne treba koristiti tonu suplemenata. Proteini u prahu su dobar dodatak mom režimu treninga, i ne treba raditi bauk od toga.
Gdje ste dobili nutricionističku edukaciju?
Ta se edukacija ne može dobiti nigdje. To sam znanje skupljao godinama, sve od 15. godine otkada čitam takvu literaturu. Također, majka mi je liječnik, pa sam imao i medicinsku literaturu. Pročitao sam brdo literature, dosta toga isprobao na sebi. Pratim najnovije trendove prehrane. No jedno je nutricionizam, drugo je sportska prehrana. Nutricionisti poznaju kemijske reakcije koje se događaju unutar tijela i sa hranom, no praksa im nije najbolja. Treneri ne znaju kemijske reakcije, ali znaju posložiti dobar plan prehrane . Postoje različiti principi prehrane. Bodybuilding ima svoje principe, zdrava prehrana svoje. To sve ne možete naći na jednome mjestu. Nigdje nisam mogao naći ustanovu koja bi nudila potpuno obrazovanje, eventualno u SAD-u, no radi se o izuzetno skupim ustanovama, što nisam mogao priuštiti. Ne bih ni tamo mogao dobiti tu širinu, jer mene ne zanimaju toliko najsitniji detalji kako sve funkcionira. Zanima me, iz neke veće udaljenosti, kako prehrana funkcionira, njezin učinak na tijelo, što ne možeš nigdje naći u cjelosti. Smatram da su bodybuilderi, kao jedna uža skupina, ljudi s kojima se može najbolje smršaviti i doći do željenog rezultata, jer razumiju praksu. Zato se nutricionisti i bodybuilderi nadopunjuju, što sam iskusio na jednom seminari na FER-u, gdje sam i ja naučio nešto novo, a i studentica s kojom sam pričao.
Što se mene tiče, uvijek rado popričam sa svima, i ne držim neke tajne.
Surađujete li sa drugim trenerima ili se radi o konkurentskoj klimi?
Što se tiče konkurentnosti, vjerujem da se svi međusobno doživljavaju kao konkurenti. Ja osobno surađujem sa stranim trenerima koji me doživljavaju kao suradnika, a ne kao konkurenciju. Nije da ja nešto skrivam, neke tajne zanata, jer to po mrežama dijelim ljudima kako bi oni mogli naučiti. Imam neke svoje principe, koje sam sam iskusio i neću ih na sva zvona razglašavati, ali se to sve stekne sa godinama rada i discipline. 70% toga ljudi mogu pročitati na našim stranicama, upoznati se s time, educirati. Konkurencije uvijek ima i nitko ne gleda na konkurenciju blago, ali se ja osobno ne osjećam ugroženo, znam koliko jedem i koliko vježbam. Što se mene tiče, uvijek rado popričam sa svima, i ne držim neke tajne. Pokušavam koristiti jezik koji svi razumiju, jer nemam razloga praviti se pametan.
Kako je to biti u braku sa Ličankom?
Super je biti u braku sa Ličankom. Vrlo je veselo, pozitivno, nikad nije dosadno. Ličanke su temperamentne i to mi se sviđa. Super funkcioniramo i ljubav prema hrani je obostrana. I prije smo se znali, ali čim smo se bolje upoznali smo kliknuli. A što se tiče zaruka i vjenčanja. Vjenčali smo se prije nego smo proslavili godinu dana veze. Zaručili smo se nakon samo nekoliko mjeseci veze. Sve je bilo tu jasno dosta brzo. Oboje smo ljudi koji ne čekaju sto pedeset potvrda, nego djelujemo. Idemo za emocijama.
Vjenčali smo se prije nego smo proslavili godinu dana veze.
Kakva je, po vašem mišljenju, fitness kultura u Hrvata?
Hrvati su, kada gledamo Europu, među najdebljim ljudima. Trenutno smo u nekakvoj tranzicijskoj fazi gdje znamo što bi trebali, ali mali broj ljudi to radi. Bolje je nego što je bilo. Na FER-u me iznenadio broj studenata koji se pojavio, mislio sam da će biti manje druženje, pa sam bio pozitivno iznenađen. Ljudi do tridesete godine prihvaćaju određene prehrambene promjene, oni iznad ne baš toliko. Postoji sada i trend Facebooka, selfija gdje se želimo pokazati u najboljem izdanju, nitko ne želi loše ispadati na slikama. Ima i to svoje mjesto.
Brzopotezna pitanja!
Navjeći uzor u životu: Arnold Schwarzenegger
Najveći uzor u vježbanju: Arnold Schwarzenegger
Najdraži junak: Terminator
Najgora vježba: Trbušnjaci
Najdraža vježba: Bilo što za triceps
Najdraži film: Terminator II.
Najdraža guilty pleasure hrana: Palačinke, definitivno
Da možete bilo gdje putovati, gdje bi otišli: New York
Kao mali sam bio opsjednut Terminatorom. Kao klinac sam dobio kazetu sa Terminatorom, i svaki sam dan prije škole gledao Terminatora. Znao sam film napamet.
Sandija Imerovića pratite na Facebook stranici Sandi Imerovic Fitness Coach, te na YouTubeu na Sandi Imerović
Trgovinu Budi Velik možete naći na ovome linku
Foto: facebook
Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.
Hrvatski
English