Najznačajnije i najveće migracije u novijoj ljudskoj povijesti

Svjedoci smo vjerojatno najveće emigrantske krize na ovim prostorima od Drugog svjetskog rata, ali u svjetskim se razmjerima radi o još uvijek relativno malenoj fluktuaciji stanovništva. Pogledajte koje su najveće migracije u novijoj povijesti.

Od kada je čovjekov davni predak prvi put stao na svoje noge, uzeo oštri kamen i nataknuo ga na komad drveta te počeo kuhati na vatri, migracije su jedna od njegovih glavnih aktivnosti i razlog zašto je već prije nekoliko tisuća godina bio naseljen svaki kontinent (osim Antarktika, ali tko će to znati…). Ipak, tijekom duge se ljudske povijesti dogodilo nekoliko uistinu epohalnih seljenja velikog broja ljudi, počevši od plemena koja su se iz Afrike počela širiti cijelim svijetom, pa preko prelaska oceana i velikih hunskih invazija. Niti danas situacija nije mnogo gora, a tijekom proteklih se 500-tinjak godina dogodilo nekoliko gigantskih egzodusa, koji su uvelike odredili i našu sadašnjost. U obzir dolaze samo stalne migracije, tako da velike kineske seobe od preko 700 milijuna ljudi tijekom perioda njihove Nove godine i slični ekstremni ne dolaze u obzir!

Naseljavanje Sjeverne Amerike

Službeno, Encyclopedia Britannica kao najveću migraciju u ljudskoj povijesti prepoznaje takozvanu Veliku atlantsku migraciju kojom je od 1820. do 1980. godine iz Europe u Sjevernu Ameriku, prvenstveno SAD, preselilo čak 37 milijuna ljudi. Ova se epska seoba naroda odvijala u dva velika vala, od kojih je svaki imao barem po 15-ak milijuna ljudi. Prvi se odvijao sredinom 19. stoljeća i glavni mu je uzrok bila ogromna glad koja je zavladala sjevernim i zapadnim dijelovima Europe, a tada su izbjeglice uglavnom bili Irci, Nijemci i Nizozemci.

Drugi je val uslijedio na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće iz istih razloga (neimaština, glad, sukobi), ali ovaj su put emigraciju činili uglavnom stanovnici Jugoistočne i Istočne Europe, među kojima i veliki broj ljudi iz naših krajeva. Utjecaj ovih seoba se osjeti i danas, pogotovo u sferi talijanske, irske, njemačke, ruske i drugih manjinskih skupina koje i dalje njeguju neke svoje običaje i tradicije, a njihovi su članovi iznimno su čvrsto povezani unutar same zajednice. Stvari tamo idu toliko daleko da su neki gradovi stereotipno prikazani kao etničke varijante svoje emigracije, kao što je to primjerice “irski” Boston.

Europske seobe nakon Drugog svjetskog rata

Kaos u koji su Europu unijeli Nijemci i njihovi fašističke kolege s jedne te Rusi i njihovi antifašistički drugovi s druge strane nije prestao nakon Hitlerova pada i kraja Drugog svjetskog rata, a tek onda počinje migracijska noćna mora kojoj se i danas osjete posljedice. Kako su Rusi, Ameri i ostatak Saveznika trančirali Europu, tako su dijelili njezino stanovništvo, često ne mareći za ono što te ljude čeka na njihovom putu.

Najgore su prošli Nijemci naseljeni na područjima Poljske, Ukrajine, Čehoslovačke i drugih zemalja Istočnog Bloka, a čak je 16,5 milijuna njih protjerano natrag u Njemačku. Sadašnja saznanja prepoznaju taj proces (ekspulsija) kao najveće etničko čišćenje u zapisanoj ljudskoj povijesti, a procjenjuje se kako je tijekom njega život izgubilo od 500 000 do tri milijuna ljudi. S druge je strane počeo veliki povratak izbjeglica, pogotovo Poljaka, kojih je barem 4 milijuna vraćeno na teritorije njihove domovine, a u manjem je broju na isti način vraćen dio stanovništva iz drugih krajeva Europe koji su zbog straha od nacista morali napustiti svoje domove.

Podjela Indije i muslimansko-hinduističke seobe

Nakon što su ih muzli nekoliko stotina godina i na njihovoj grbači gradili svoje prebogato carstvo, Britanci su sredinom prošlog stoljeća napokon morali priznati Indiji njezinu neovisnost, a najznačajniji je stadij tog procesa bio 1947. godine kada je ovaj teritorij podijeljen na dva dijela – muslimanski Pakistan i hinduističku Indiju. Ovakva je gruba i totalno nepromišljena dioba (ili je to bio plan zlog Imperija Velike Britanije) uzrokovala netrepeljivost i krvave sukobe pripadnika dvije velike i u tom području iznimno nasilne vjerske skupine, a konačna je posljedica čak 14,5 milijuna raseljenih ljudi, u oba smjera.

Kako su se ove seobe odvijale u relativno kratkom periodu (nešto kao i kod nas trenutno), niti novonastali neovisni Pakistan niti Indija nisu imali infrastrukturu i znanje kako to riješiti na kvalitetan način tako da je došlo do velikih društvenih nemira, gladi, siromaštva i na kraju krvoprolića, koje je na kraju rezultiralo s oko milijun poginulih (samo tada) i 12 milijuna onih koji su ostali bez krova nad glavom. Ono što je daleko važnije jest da sukobi između ove dvije strane ne jenjavaju niti nakon 70 godina, a dvije su države tehnički i dalje u ratu. Kada se u cijelu tu priču uvede i Kašmir koji već desetljećima traži suverenitet… možemo reći samo: Hvala vam, Britanci!

Prekooceanska trgovina robljem

Današnji SAD je nastao, rastao i u silu se pretvorio velikim dijelom i zbog priljeva besplatne radne snage iz Afrike, koju su okovane brodovima prevozili od 16. pa sve do 19. stoljeća. Povjesničari se ne mogu složiti o kojim se točno brojkama radi, ali kompromis je uspostavljen između 9 i 12 milijuna ljudi, s time da neki idu toliko daleko da duplaju navedene brojke. Posebno je šokantno što između 10 i 20 posto robova koji su krenuli iz Afrike nikada nije došlo do Sjeverne Amerike, a sve one koji bi preminuli putem su jednostavno pobacali u ocean.

Ovo je i dalje rak-rana američke unutarnje politike, pa tako s jedne strane imamo borce za ljudska prava koji ne dopuštaju današnjoj “bijeloj Americi” da zaboravi zločine koji su počinjeni nad afričkim robovima dok su s druge strane rasisti koji se i sada smatraju superiornijima nad svojom tamnoputom braćom i sestrama. Iako je ropstvo u SAD-u i službeno ukinuto prije točno 150 godina, terete ove ogromne mrlje na stranicama njihove (i općenito ljudske) povijesti će na žalost morati nositi i nadolazeće generacije.

Povratak Židova u Izrael

Iako se radi o jednoj relativno malenoj i slabo naseljenoj državici, Izrael je općepoznat kao problematično područje na koje jedino pravo polažu Židovi, što ujedno znači i sukobe s uglavnom svakom drugom državom u regiji. Rimski car Hadrijan ih je nakon njihovih ustanaka prognao s tog područja 135. godine stvorivši od njih “dijasporu”, a od tada traje “aliyah” iliti nastojanje ovog naroda da se vrati u svoj mili Levant te jedan od temelja modernog i usuditi ćemo se reći, omraženog, cionističkog pokreta.

Stvari postaju ozbiljne 1882. godine kada dolazi do masovnog buđenja židovske svijesti o povratku u svoju pradomovinu, a ključni se događaj zbiva 1948. godine kada židovska emigracija uz pomoć prvenstveno SAD-a i Velike Britanije abruptno osniva državu Izrael na području koje su do tada uglavnom naseljavali Palestinci. Palestina je tada slijedom političkih smicalica prestala postojati, a od početka “aliyaha” do danas je natrag na to područje emigriralo oko 3,6 milijuna ljudi, o čega milijun njih samo u posljednjem desetljeću 20. stoljeća. Moramo li uopće govoriti kakve to posljedice ima za stanje u regiji?

Izvor: Idesh!

Foto: projekti.gimkr.si