Najljepši citati iz “Malog princa”

Dirljiva priča “Mali princ” duboko je autobiografska: lik Malog princa usko je povezan s karakterom samog autora, s tragičnim događajima njegovog djetinjastva. Kada je Antoineu bilo samo četiri godine, umro mu je voljeni otac. Kao odrastao, često je crtao krilatog dječaka anđeoskog izgleda koji jaše na oblacima. Često su Antoinea, zbog njegovih plavih kovrča, nazivali Kraljem sunce, a na fakultetu Luđakom — zbog dugog gledanja u zvjezdano nebo.

U srijedu je proslavljen 73. rođendan Maloga princa, tim povodom danas vam donosim neke od najljepših citata iz ove prekrasne knjige.

“Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo.”

“Od svakog treba tražiti samo ono što on može dati.”

“Uobraženi ljudi uvijek čuju samo pohvale.”

“Djeca moraju mnogo toga praštati odraslima.”

“Govor je izvor svih nesporazuma.”

“Znam jedan planet na kojem živi neki grimizni gospodin. Nikad nije pomirisao cvijet. Nikad nije pogledao zvijezdu. Nikad nikoga nije volio. Nikad nije radio ništa drugo nego računao. I čitav dan ponavlja kao i ti: “Ja sam ozbiljan čovjek! Ja sam ozbiljan čovjek!” i puca pritom od ponosa. Ali to nije čovjek, to je gljiva!”

“Ono što pustinju čini lijepom — reče mali princ — jest to da ona negdje skriva neki zdenac…”

“Nije mi nikada odgovarao na pitanja, ali kad netko pocrveni to znači “da”, zar ne?”

“Bilo bi bolje da si došao u isto vrijeme — reče lisica. — Budeš li, na primjer, dolazio u četiri sata popodne, ja ću se početi osjećati sretnom već od tri sata. Što vrijeme bude dalje odmicalo, osjećat ću se sve sretnijom. U četiri sata bit ću već uzbuđena i uznemirena: otkrit ću cijenu sreće!”

“Odrasli vole brojeve. Kad im pričate o nekom novom prijatelju, nikad vas ne pitaju ono što je bitno. Nikad vam ne kažu: “Kakva je boja njegova glasa? Koje igre najviše voli? Skuplja li leptire?” Oni vas pitaju: “Koliko mu je godina? Koliko ima braće? Koliko je težak? Koliko mu zarađuje otac?” Tek tada vjeruju da su ga upoznali.”

“Ako odraslima kažete: “Vidio sam krasnu kuću od ružičastih cigala, s geranijama na prozorima i s golubovima na krovu…”, oni neće moći zamisliti tu kuću. Treba im reći: “Vidio sam kuću od sto tisuća franaka.” Tada će uskliknuti: “Kako je lijepa!”

“I kada se utješiš (čovjek se uvijek utješi), bit će ti drago što si me upoznao.”

“Ako čovjek voli jedan cvijet koji postoji kao jedini primjerak na milijunima i milijunima zvijezda, dovoljno mu je pogledati ga pa da bude sretan. On sebi kaže: “Moj cvijet je ondje negdje…” “