MUŠKO-ŽENSKI ODNOSI : Ženski mentalni sklop – “želim se udat’, ali želim biti slobodna. E ne može!”

Da, priznajem! I ja sam se htjela udati s nepune 23 godine, koji me vrag tjerao na to, pojma nemam. No, što je zanimljivo. Moj mentalni sklop niti Freud ne bi shvatio. Studirala sam novinarstvo, po tom defaultu sam nemirna ptica koja leti gdje god stigne, prije punoljetnosti se pomirila s činjenicom da s novinarom nitko ni u kafić neće. Opet, s druge strane, ušla sam u vezu u kojoj sam pristala biti kućni ljubimac. Da pojasnim, primirila sam svoj duh i pokušala raditi na vezi. Međutim, da se razumijemo nisam protiv veza, samo sam se našla u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu.

I, eto proletjelo pet godina prije nego sam shvatila da sam trebala slušati sebe. Žene bi htjele i ovo i ono, mi smo ‘svetrebalo’. Sve znamo kada nas se pita, no kada dođe do akcije samo važemo neki vrag, nikako se odlučiti. E sad bi bile u vezi, pa ne bi. Onda bi se udale, pa ne bi. Onda bi bile slobodne, ali da smo u vezi. Pa nije ni čudo da nas muškarci i nakon toliko godina evolucije ne razumiju. Ne pljujem po ženama, samo želim reći da niti mi nismo zlatne. Ne morate baš živjeti Seks i Grad, ali dajte si slobode prije nego krenete s Titanikom na put prema bračnoj luci.

Kroz nekoliko godina vidjela sam djevojke mojih godišta kako se (Bože sačuvaj) udaju prije 19. godine. Onda licemjerno zaključujem: Pa kud ženo se udaješ?? Kako ti pada na pamet ustajati se tijekom noći kada dijete plače, kuhati svaki dan? E, onda ja pristanem na tako nešto, doduše nešto malo kasnije. Dobro, opečeš se pa vidiš da ne treba se vraćati na isto mjesto. Jer da nešto valja, ne bi boljelo.

Nekada se ženilo zbog ekonomskih razloga, pa da ne ostanemo stare cure, pa cura ostane trudna, ali nikako da vidim onaj pravi razlog zašto se žena želi udati, pogotovo ako ima 19 godina. Žene su osjećajna bića, pa onda idemo s te strane. U slučaju da prekinete zaruke što se dogodilo u mojem slučaju, isplačite taj tjedan dana i najedite se tri kilograma sladoleda, pregledajte sve moguće plači-filmove (koje btw. on nije htio gledati s vama jer život nije film), jer ako on može krenuti dalje, e bogami možete i vi.

Nemojte plakati za prolivenim mlijekom, jer da je ičemu valjalo već bi bile u braku. Najvažnije je odlučiti se, hoćete li biti u vezi, slobodne ili u braku. Pronađite tu žičicu u glavi i premostite struju, jer nije krajnji cilj u životu udati se. Sada ću starim klišejima: Putujte, uživajte, čitajte, upoznajte nove ljude, kulture, onda ćete shvatiti želite li se udati ili ne. Ali opet, navijam za onog muškarca koji će vas podržavati u svemu što radite pa možda i postane dobar materijal za brak.

No, da vam ne ubijem želju za brakom; lijepo je na kraju dana (jednog dana) doći kući s posla pa sletit na kauč dragom i početi se jadati kako na poslu ne valja. A ma i to je život (za one koji imaju sreće).

---

 

Tekst: Andrea Brkić