Moguće je psa priviknuti na samovanje?

Nekoć je uvriježeno mišljenje bilo kako ‘pas nije za stan’ i u gradovima je bilo mnogo manje pasa no danas. Psima je, govorilo se, bilo mjesto u dvorištu ili čak na lancu. Stanje je to o kome se da raspravljati, no neosporna je činjenica, kojoj sam svjedočio, bila da su mnogi od pasa koji nikad ne bi vidjeli unutrašnjost doma svojih skrbnika bili posve sretne, zadovoljne životinje. Ako su imali sreću da su im vlasnici dovoljno osviješteni da se njima bave i redovno ih izvode u duge šetnje u prirodi te ih kvalitetno hrane i vode brigu o njima, ti su psi bili posve zadovoljni

Također, a sad riskiram da budem žestoko kritiziran, neki od pasa, koje sam kao mladac viđao, živjeli su u ograđenim prostorima – boksovima ili su, pak, bili vezani lancem uz svoje kućice. Naravno, ne trajno. Bili su to uglavnom lovački ili radno-sportski psi koji su, iz pseće perspektive, živjeli umnogome zadovoljnije i ispunjenije od mnogih velegradskih ljubimaca koji spavaju na kaučevima, a jedina aktivnost i kontakt s prirodom im je jurcanje po kvartovskom parku.

Dobro se, primjerice, sjećam jednog ptičara, krupnog i smeđeprošaranog koji, doduše, jest u dvorištu preko tjedna bio vezan lancem uz kućicu, a hranjen žgancima i grkljanima, no zato je vikendima jurcao šumama, plivao rijekama i radio ono radi čega je rođen – lovio. Po povratku iz lova iscereno je dahtao, a oči su mu se krijesile. Nisam bio dojma da pati.

Više na tportal.hr

 

---

Foto: pixabay