Moderna tradicija

Nekad “Srma” danas “Guess”

Viktorija Rogić

Torbe i torbice, lakirane ili brušene, s zakovicama ili bez njih, kožne ili platnene? Sve su ovo pitanja koja danas nas ljude (posebno žensku populaciju) muče iz dana u dan. Imati samo jednu torbu više nije dovoljno. Prvo ne uklapa nam se uz svu garderobu, drugo jedna torba nije “dovoljno velika” da bi se nosila svakodnevno dok s druge strane nije “dovoljno mala” da bi služila za noćni izlazak. Danas nam trebaju sportske torbe, svečane i elegantne torbice, torbe za “svaki dan” , putne torbe i sl. Osim toga što danas “moramo” imati puno različitih torbi još jedna stvar je jako bitna danas, a to je da je torba markirana.

U ovom današnjem ludom i užurbanom načinu života mi ljudi smo zaboravili prave vrijednosti i ne cijenimo ono što bismo trebali cijeniti. Danas nam je svima bitno da imamo te „in“ stvari kako bismo bili dio opće prihvaćene društvene zajednice. Zaboravljamo svrhu stvari kojih imamo već nam je bitno kako ta stvar izgleda i čijeg je ona potpisa.

Koliko se zapravo vrijednost torbe promijenila danas u odnosu na nekoć?

Nekada su cure imale jednu torbu,a način na koji je bila izrađena govorila je o njihovom statusu i sposobnosti. Torbe su bile ručno rađene, a ona cura koja je sama sebi znala izraditi torbu tehnikom tkanja –kličanjem- smatrala se vrijednom i sposobnom. Tkanje torbe bila je umijeće posebno torbe koju je djevojka nosila na misu ili u kolo. Njeno ukrašavanje bilo je jako bitno i zahtijevno a i veoma skupo. Posebno je bila vrijedna i prestižna torba koja je kao ukras imala zlatnu ili srebrenu srmu. Srma je bila jako skupa i nije ju mogao nabaviti bilo tko. Jedan metar srme vrijedio je isto koliko i jedno tele i zbog toga su rijetki bili u mogućnosti imati na svojoj torbi tako vrijedan ukras. Djevojka bi tu torbu s ponosom nosila jer je znala da je u nju uložen velik trud i odricanje njene obitelji.
Dali se mi ljudi danas zaista osjećamo tako superiorno u odnosu na naše stare? Cijenimo ono što nam drugi nametnu i žalimo za onim što nemamo. Danas klikom miša kupimo novu torbu i sretni smo neko vrijeme dok kod drugog ne vidimo neku noviju i moderniju, zatim ponovno posegnemo za mišem i drugim klikom kupimo drugu torbu i tako u određenom periodu skupimo razne torbe raznih marki. A gdje je tu njihova vrijednost? Nije u tehnici tkanja nego u kliku miša. Jesmo li mi zaista vrijedni ako u vlasništvu imamo sve te torbe skupih potpisa koje smo nabavili samo jednim običnim klikom?

Ja se ne bih s tim složila.

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u