DogađanjaVijesti

“Mirisi zavičaja” druga je zbirka pjesama autorice Vere Matovine Biondić čv

“Mirisi zavičaja” nova je, druga po redu, zbirka pjesama koja je upravo ugledala svjetlo dana. Prva zbirka je objavljena  2012. godine pod nazivom “Lika u srcu“.


Zbirka pjesma “Mirisi zavičaja” tematski je podijeljena u tri ciklusa. Prvi ciklus čine zavičajne pjesme, dok je drugi ciklus obilježen s nekoliko običajnih pjesama, a treći pak ciklus zaokružuju pejsažni pjesnički tekstovi.

Nadamo se još koje zbirke jer tema u Lici i Slavoniji ima svakoga dana u izobilju i kako kaže autorica “Slavoniju i Liku,sjedinjene u mom odgoju i odrastanju te urezane u srce i dušu, sada ostavljam zapisane na papiru za generacije koje dolaze.”
U cijelosti prenosim predgovor Andre Delić, magistar edukacije hrvatskog jezika i književnosti.

PREDGOVOR

Zbirka pjesama Mirisi zavičaja Vere Matovina Biondić tematski je podijeljena u tri ciklusa. Prvi ciklus čine zavičajne pjesme, dok je drugi ciklus obilježen s nekoliko običajnih pjesama, a treći pak ciklus zaokružuju pejsažni pjesnički tekstovi. Ono što se može uočiti kao misao vodilja čitave zbirke pjesama jest upravo gotovo sudbinska privrženost krajoliku koju otkriva već sami naslov zbirke (Mirisi zavičaja), ali isto tako i naslovi pojedinih pjesama, posebice onih iz prvoga ciklusa (npr. Pismo iz Like, Medvid lički, Jutro, Liko…). Takav odnos prema rodnom kraju uključuje u pjesničkim tekstovima opise koji se odnose na eksterijer toga krajolika, ali također i osjećaje kojima su oni popraćeni. Drugu značajku koja otkriva zavičajnost u tekstovima predstavlja sam jezik pjesama koji je vrlo često obilježen kolokvijalizmima karakterističnima za ličke prostore, primjerice u spomenutoj pjesmi Pismo iz Like: Ličke coklje teple i vunene na nju navik sićati će mene. Knjiga maća, pjesmarica Bogu, samo stihom zahvalit joj mogu. Na tu se zavičajnost, zastupljenu i u nekoliko običajnih pjesma, vrlo skladno nadovezuje ciklus pejsažnih pjesničkih tekstova. Te pjesme najčešće tematiziraju smjenu četiriju godišnjih doba te prirodu kao jedini aspket života koji obilježava neprolaznost. Iako su pjesme trećega ciklusa uokvirene u pridjevu „pejsažne“, često ih pokreću motivi koji nisu izravno vezani uz prirodu, ali joj služe kao motivacijska ili pak inspiracijska sredstva, primjerice Stara kuća, Želja, Slika za uspomenu. Ti se motivi sasvim smiono prožimaju s motivima zavičaja, ali otkrivaju i treću relevantnu značajku čitave zbirke – intimnost. Ona se pak očituje u pjesmama posvećenima određenim stvarnim osobama, što se može uočiti primjerice u pjesmi Proljetna sjeta koju autorica implicitno posvećuje svome ocu: Još samo ćošak jedan živi, tinja al’ blijedi ispijen, star i bijedan u kući otac sjedi. Dalek, očiju blijedih, u prošlost još samo živi, pognut, kosa sijedih, svi dani su mu sivi. Ne vidi laste što stižu, ni travu što buja, zeleni, svi isti dani se nižu, teško ga gledat meni. U svim trima ciklusima zbirke primjetna je i izrazita zastupljenost pjesničkih slika i stilskih figura kojima autorica sasvim spontano i skladno kroji nit koja povezuje sve pjesničke tekstove u koherentnu cjelinu. Promatrajući pjesničke slike, izraženo je ispreplitanje vizualnih i auditivnih sredstava koja čitatelja uvlače u prostor teksta te mu omogućuju potpuno uživljavanje u tematiku pjesme: (…) Kukurjek zeleni, dig’o se visoko na zelenu travu baca svoje oko. A šafrani razni svuda razbacani po šumici isto kao i livadi. Nježno bijeli zvončič nik’o uz potočić iz kojeg se čuje tok, klo-klokotić. Sve miriši, miri, proljeće se širi. Još samo trenutak, u svaki će kutak, da miri, zaviri, širi da se smiri. 4 S druge strane, pri rabljenju stilskih figura dominantnu ulogu zastupaju česte personifikacije i metafore hiperboličkoga ili oksimoronskog prizvuka: MALA MURVA Pognuta, svijena, ka moru se svila, burom opijena oduvijek je bila. Stara, a malena, nikada odrasla malena joj sjena od sunca me spas’la. Čitajući tako ovu zbirku s obzirom na istaknute relevantne točke koje je određuju, čitatelju se posreduje sasvim jasna slika koja prikazuje Liku kroz odraz autoričina pogleda. Iako ta slika započinje vizualnim pogledom na prirodu, krajolik, zavičajnost posredovanu vanjskim opisima toga prostora, autorica dodajući intimnost i subjektivnost toj paleti boja pridodaje i one obrise koji joj omogućuju da oživi u pogledima i srcima čitatelja. Naime, ona sasvim spontano i nenametljivo, iskreno i jednostavno, a opet jedinstveno, uvlači čitatelja u proces bilježenja svojih djetinjih i zrelih uspomena koje je izgradio upravo njezin zavičaj. Slikajući tako stihovima ovo djelo, ona ni najmanje ne narušava objektivnost percepcije krajolika koji tematizira kroz zbirku, naprotiv, upravo suprotno. Protkavši svoje stihove intimnošću i subjektivnošću, autorica pruža čitatelju ono što je najvrijednije – ona dijeli s njim puteve svojih uspomena koji su obilježili njezino djetinjstvo, a onda i zrele godine života te mu upravo time pruža priliku da Liku osjeti vlastitim mirisom toga zavičaja.

 

Izvor: nasa-lika.com

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Pročitajte još
Close
Back to top button
Close