MODERNA TRADICIJA

MIRIS POLJA – nova ljetna ponuda

Viktorija Rogić

Kad bih vas pitala što vas još, osim mora i ispijanja koktela na plaži, asocira na ljeto, rijetko bi mi tko od vas odgovorio miris polja. Naime ljeto je uvijek bilo aktivno vrijeme, odnosno period u kojem se najviše radilo na polju. Zabavljalo, družilo, pjevalo a bome i znojilo. Osim rada i brige oko vrta i uzgoja voća i povrća, ljeto je zapravo vrijeme žetve, vrijeme uživanja u plodovima polja.

Danas prolazeći kraj polja ili oranica nećemo vidjeti gomilu ljudi kako marljivo rade, a istovremeno se smiju i šale sa ostalima, nećete čuti smijeh i pjesmu koja odzvanja poljem kao nekada niti ćete osjetiti miris polja ili svježe pokupljenog žita. Danas sve što možemo vidjeti su veliki strojevi koji obavljaju sav posao, a čovjek je samo tu kako bi ili upravljao strojevima ili ih nadgledao, čuti možemo samo buku koju strojevi proizvode, a osjetit možemo jedino miris goriva.

Prije je rad u polju izgledao drugačije nego danas. Ljudi su se pripremali i dogovarali kako će i kada tko raditi u polju kako bi mogli jedni drugima pomagati. Radovi u polju trajali su po čitave dane, pa se nosila sobom i unaprijed pripremljena hrana koju bi u prirodi i objedovali. Rijetko tko je prije imao neki stroj za obradu zemlje, pa su zbog toga poslovi i bili naporniji, teži i duži nego danas. Najvažniji posao ljeti za svaku obitelj bila je žetva.

Danas sve što za jednu žetvu treba je kombajn, a prije je žetva bila pravi događaj za svaku obitelj. Želo se ručno na srp ili na kosu pa se pravili snopovi. Zatim bi se snopovi slagali u kladnjice ili u stogove, sve zavisi kako je tko mogao prevesti snopove kući. Prvo je dozrijevao ječam pa pšenica i najzad zob. Kada bi sve žito bilo požeto i dopremljeno kući slagalo se u stogove na guvnu. Po stogovima se i znalo koliko je koje imanje poželo žita. Posebna draž žetve bila je vršidba. Tada se također pomagalo jedni drugima jer za vršidbu na vršalicu koja je došla nakon vršidbe žita na konje trebalo je dosta ljudi, a pomagala su i starija djeca. Vršilo se po redu jer vršalicu nije imao svatko pa se dogovaralo kad je koja obitelj na redu. Kraj vršidbe koja bi trajala i po nekoliko dana ako je obitelj imala više žita, završila bi boljom večerom. Tada se i pjevalo i veselilo jer jedan veliki i važan posao bio je završen.

Iako su ljudi naporno radili oni bi se, kao što je već opisano u prijašnjim kolumnama, tijekom posla družili, šalili i pjevali, kako bi im vrijeme brže i zabavnije prošlo. Rad u polju bio je konstantan, ili su se skupljali i ubirali plodovi ili se pripremala zemlja za novu sjetvu. Bilo kako bilo ljudi su radili i njihova ljeta nisu bila odlasci niti na more niti na godišnje odmore.

Danas, uz sve alate i strojeve nije naporno raditi na polju, i lijepo je vidjeti obrađena i uređena polja ali izgubila se čar rada i druženja na polju. Nestale su priče i razgovori, nestao je miris polja, ali tko zna, ekološka hrana je sve više u modi, izvorni i tradicijski specijaliteti vraćaju se među naše svakodnevne recepte, možda se i stari načini rada u polju vrate, a mirisi obrađene zemlje, pokošenog sijena, požnjevenog žita ili procvIjetane livade budu nova ponuda za doživljaj ljeta.


Foto: uzganguibukaru.com

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u