Miraz u škrinjici ili koverti?

U prošloj kolumni dotakla sam se teme vjenčanja i običaja pavenke vezanog za vjenčanje. U ovoj kolumni ćemo se zadržati još malo na temi svadbe i svatova, ali ovaj put riječ je o mirazu odnosno doti.

Današnja vjenčanja odnosno pokloni na vjenčanjima najčešće su koverte, to je ujedno i najpoželjniji poklon od strane mladenaca. Osim kumova i eventualno nekih veoma bliskih prijatelja koji će se za poklon izrazito potruditi te mladencima pokloniti nešto zaista posebno, specifično i drago, ostatak svatova donijeti će koverte.

Pripreme za vjenčanje svode se uglavnom na uređenje prostora , muziku, pozivnice i fotografa. Mladenci ukoliko nisu imućniji pa nemaju već namještenu kuću od strane roditelja idu u podstanarstvo i time su riješeni problemi oko udaje ili ženidbe. Novcem koji dobiju na vjenčanju uglavnom podmire troškove. Rijetko ostane za početak zajedničkog života, to opet ovisi o materijalnom stanju rodbine i statusu koji imaju roditelji mladenaca.

Kada svadba prođe više se priča što je tko nosio na vjenčanju i koliko se pojelo i popilo , nema one nekadašnje draži o prepričavanju koliki je miraz donijela mladenka .

Današnje mladenke i ne znaju što znači miraz i kolika se nekada važnost pridavala mirazu. Zbog miraza se većina brakova i sklapala ili velike ljubavi razvrgavale. Kad bolje razmislim i bolje da je tako, no lijepo se prisjetiti i razmisliti o značenju miraza i razlogu zašto je njegovo značenje sve manje važno.

Prije se, dok još djevojke nisu ni razmišljale o udaji jer su bile premlade, njima pripremao miraz tj. dota. Pripremalo se to godinama. Žene u obitelji bi pomagale oko tkanja i vezenja. Tkale bi se plahte, ručnici , tepisi, zavjese, torbe, šarenice i biljci, plele bi se coklje i čarape, štikalo se i vezlo. Djevojka je imala svoju škrinjicu u koju se to sve stavljalo i čuvalo dok ne dođe vrijeme njene udaje. Po količini ručnog rada cijenila se i obitelj mladenke i sama mladenka. Žene su pričale o tome što koja obitelj radi i znalo se jako dobro čiji će miraz biti bogat. Djevojke iz takvih obitelji imale su više prilika za udaju i mogle su birati mladoženju. Za vrijeme blagdana miraz bi se iznosio van na zračenje, a time bi se i pokazivala njegova raskoš.

Nakon ceremonije vjenčanja miraz bi se vozio kolima u mladenkinu kuću pritom bi se dovelo i nešto od stoke, bilo to krava ili poneka ovca . Mladenka je znala dobiti i sobu od roditelja u miraz ili komad zemlje. Takva snaja(snaha) je bila jako poštovana u kući u koju bi došla , jer živjelo se u zajednicama , rijetko koji su živjeli sami.
Miraz je imao za mladenku i još jedno značenje, isplatu iz roditeljske kuće. Ona se udala a time i napustila ognjište na kojem je rođena i bez obzira kako se snašla u drugoj obitelji nije se vraćala rođenoj kući jer znala je da je dobila svoj miraz i da nema tamo više ništa osim roditeljske ljubavi koja joj može pomoći samo savjetovanjem.
Zato je miraz za mladenku bez obzira na njegovu količinu i ljepotu , gledajući s današnjeg aspekta i teret ,jer ukoliko se nije snašla u novoj obitelji ili slučajno bila nezadovoljna brakom nije mogla uzeti miraz i otići pa je najčešće u takvim okolnostima šutjela i trpjela.

Zato na današnjim vjenčanjima, gdje su in koverte, mladenci nisu opterećeni tim stvarima, a nezadovoljstvo i razočarenja zajedničkim životom, ukoliko dođe do toga, riješe razvodom i odu svatko svojim putem, a miraza do tada ionako više nema.

 

---

Foto: english-heritage.org.uk