KolumneVijesti

Miran Katar za Lika Clubbing: “Ako nešto voliš, zašto se ne bi time bavio?”

Često možemo čuti od starijih naraštaja kako mladi ljudi ništa ne znaju i kako ne žele raditi. S ponosom možemo reći kako to nije točno. Kao najbolji dokaz donosimo Vam priču o Miranu Kataru, mladom poduzetniku iz Koprivnice. Njegova strast su gitare, električne gitare. Miran već neko vrijeme u poduzetničkom inkubatoru vodi vlastitu firmu, koja malenim ali sigurnim koracima napreduje ka uspjehu. Pročitajte što nam je Miran rekao o izradi gitara, sudjelovanju u emisiji “Snaga volje” i svojim planovima za budućnost.

Za početak reci nam kako je započela tvoja priča oko izrade gitara?

Sam početak priče s izradom gitara počeo je još negdje u djetinjstvu s djedovim alatima. Pradjed se također bavio obradom drveta te je izradi akustičnu gitaru za vrijeme 2. svjetskog rata. Ja sam nekako naslijedio taj alat i bilo mi je blisko drvo i kad sam počeo svirati shvatio sam da si ne mogu priuštiti ono što stvarno želim, instrument koji me privlačio, tada sam s ocem krenuo u nekakav projekt. Sa svojih 19. godina sam napravio prvu gitaru, studirao sam na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, te sam i magistrirao. U tom sam periodu napravio jednu gitaru za jednog gospodina, čisto za neki džeparac. Tada se nisam time baš bavio. I onda sam shvatio u biti da ta izrada gitara ima neki poslovni potencijal, jer sjediti za računalom i dizajnirati cijeli dan mi je kao svojevrsna noćna mora. Da sam zarobljen i radim za nekog drugog, pa da svakodnevno proživljavam, tuđe naredbe i zanovijetanja. Nekako mi se ta ideja nije sviđala. Tada sam shvatio, što ako imam neki talent da nešto napravim, ako volim, ako imam ljubav prema tome, bavim se glazbom, volim glazbu, znači, bliskiji sam tome da izrađujem instrumente. Zašto se ne bih time mogao baviti? Tako je sve počelo, i moram priznat bio je to veliki izazov prvih godinu dana.

Kada je započeo projekt?

Prije 2 godine sam počeo raditi na prototipima i vlastitim modelima. Kada kreneš u to i zaključiš, uredu to će mi biti posao, sve je odjednom veliki pritisak i ne radiš to više samo onako ležerno i s ljubavlju nego ti sve postaje izazov. Na početku sam griješio, šizio, kompletno lud od toga, ali na kraju sam nekako uspio i shvatiti svaku pogrešku kao nekakvu pouku.

Imaš li nekog mentora?

Ne bih to nazvao mentorstvom, više je to prijateljska suradnja s jednim starim majstorom iz okolice Koprivnice. Uglavnom sve što sam naučio, zapravo mogu reći da sam naučio sam.

Rekao si da se baviš glazbom, imaš li neki svoj bend ili sviraš sam, koja je priča vezana uz to?

Sviram već nekoliko godina s bendom “Rens Argoa”, dva albuma su iza mene a dva su u pripremi. Sviramo, recimo to tako psihodelično rock n roll. Tak da u biti spajam sviranje na svojim instrumentima.

Posao si pokrenuo u poduzetničkom inkubatoru u Koprivnici. Pa nam reci nešto o tome. Što je poduzetnički inkubator? Kakva je zapravo tu filtracija? Kako je tvoj projekt uspio, a neki su vjerojatno propali? U čemu je razlika?

Ne bih sada htio trčati pred rudo i reći da je moj projekt uspio. Moj projekt je zapravo još u povojima, u smislu da još puno ulažem u njega i moram puno, puno raditi. Nemam od toga nekakve masne pare, ne mogu reći: da ja sam uspješni poduzetnik. Tako da se ne mogu diferencirati od nekog tko nije uspio i ne želim zapravo se uspoređivati s bilo kim jer svatko ima neku svoju priču zašto nije uspio. Ali, inkubator je ono super sredina ljudi koji baš zato da bi uspjeli, međusobno si pomažu. Dolaze iz različitih univerzuma i tko bi rekao dogodi se suradnja. Dizajner surađuje s ovim koji radi marketing, ovaj prodaje drva, on surađuje sa mnom i tako u krug. Super je sredina i ono dosta poticajno.

Ima li investitora za ovakvu vrstu projekata?

Što se tiče investicija,odnosno investitora, investicija od inkubatora mi je sasvim dovoljna.Zbog toga ne tražim investitore. Ono što sada radim je,odlasci na sajmove.Ići u Frankfurt, iduće godine na Namm u Ameriku. Kontaktiram s ljudima koji organiziraju koncerte u Hrvatskoj i dovode strane glazbenike. Tako da nekako radim na tome da, u tom smislu odem prema van.

Postoji li sličan projekt u Hrvatskoj?

Postoji čovjek koji je recimo uspješan u tome, iz Varaždina je i zove se Arijan Šabić. Ima firmu koja se zove “Aries” i proizvodi basseve, električne naravno i vrlo su rasprostranjeni. Što znači da ih poznati sviraju i izvozi ih van Hrvatske, mislim da je sada šire proizvodnju. Eto to mi je konkurencija.

Sudjelovao si u emisiji “Snaga volje”. Reci nam koliko ti je medijski pomogla u prepoznavanju tvoje ideje i neko svoje općenito iskustvo?

Zbog emisije sam evo došao do nekih kontakata koji bi se mogli pokazati vrijednima. Nije ništa glamurozno, ali je vrlo korisno. Sasvim drugačiji profil ljudi od onoga na koji sam ja navikao. Mislim, ja sebe smatram svojevrsnim umjetnikom, bavim se glazbom, bavim se izradom to je kao nešto blizu kiparstva, oblikuješ iz materijala i nisam se nikad doživljavao kao poduzetnika a naišao sam na te ljudi koji to gledaju nekako iz sasvim drugačije perspektive. To je samo posao. Ti si tu da zaradiš i da naravno, uživaš u tome. Ali prvenstveno je to biznis i da izgradiš to kao posao. Susret s tim ljudima me možda malo očvrsnuo u tom smislu. Uozbiljio sam se.

Gitara kao proizvod, drvene su, ručno rađene. Po čemu su tvoje posebne?

Moja gitara, moj model posebna je uvijek oku koje je promatra. Njemu se može i ne mora svidjeti, nekom će se svidjeti Gibson, nekom će se svidjeti Fender a nekom će se svidjeti bas moja gitara. Nema tu puno filozofije zašto je sad ona tako posebna. Ali, mislim da je dovoljno primamljivo da nekom bude posebna i dovoljno kvalitetno da taj netko bude zadovoljan dok mu dođe u ruke.

Rade li se gitare serijski i koliko je vremena potrebno za izradu jedne?

Ne, postoji određeni model, koji ja nudim kao standardni, a on je podložan nekim sitnijim promjenama. Sve je vezano uz njega i uz estetiku i uz funkcionalnost i bilo sto, da sve bude kako naručitelj i želi. Svaka je ručni rad i svaka je u biti unikat. Za izradu jedne gitare potrebno je oko 18 dana. Mogu paralelno raditi više gitara i onda mi naravno neće trebati, tipa za dvije 36 dana nego će mi trebati možda 25,ali uglavnom radim jednu po jednu.

Ima li sluha muzička akademija i neke hrvatske glazbene institucije za tvoj projekt?

Ima ljudi s muzičke akademije koji kupuju upravo od ovog majstora iz Koprivnice kojeg sam ranije spomenuo. Prodaje klasične gitare , to su akustične. To je čovjek koji se s tim bavi jedno 30 godina. Što znači da će za njega možda s akademije još čuti, za mene još ne, ali za mene zato čuje onaj underground i slična ekipa odnosno scena. Tako da ima ljudi koji sviraju na mojim gitarama kod nas i bas sam sretan zbog toga.

Koja je tvoja neka vizija, gdje se vidiš za 5-10 godina?

Vizija možda raditi s još dvoje ili troje ljudi. Znači razviti to u ne neki velik obujam da to prestane biti ručni rad, nego da preraste u takav obujam da ne moram raditi cijeli dan, nego da se mogu posvetiti možda marketingu više u tom trenutku ili nečemu drugom. Jednostavno malo olakšati posao i nekom drugom dati priliku da radi, jer mislim da pružanje prilike drugima je ono što treba kod nas.

Za kraj nam reci, imaš li ti neke veze s Likom? Jesi li bio kad u Lici?

Imam neku vezu s Likom. Recimo to tako da među užim članovima obitelji imam ljude koji vuku korijene iz Like. Također i djevojka ima određenu vezu s Likom. Još nisam imao priliku ići u Liku ali se svakako nadam da ću uskoro obići i taj kraj Hrvatske.


 

Foto: screenshot YouTube

Dio si dobrog društva na Lika Clubu, a htio bi kupiti i zanimljive proizvode? Posteri, majice, suveniri, magazini, hrana i kozmetika – u novoj ličkoj web trgovini koja ima preko 300 atraktivnih artikala! Otvori ju na linku PLITVICE SHOP i nešto iz bogatog asortimana naruči na svoju kućnu adresu. Dobrodošao!

 

Komentari

Komentara

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close