Danas donosimo drugi dio teksta Mile Rbine o dolasku Interneta u Brinje.
Moja pozicija se ulgavnom ni promilia celi dan. I dalje sam ležal u krevetu sa spuštenim roletami na prozoru, kad je stari upal na vrata.
-Mile! Jel spiš?
-Više ne. Ča je?
-Trebam te pitat nešto.
-Ajd pitaj onda.
Stari privuče stolicu, sede i zagljeda se u kompjuter u mojoj sobi.
-Kako dela kompjuter? Jel dobro, ne šteka i to?
-A dobro je.. mogal je bit i bolji da si til ku marku više prominit. – rečem.
-Dobro, dobro, neka ga. Dosta ti je i vo za Brinje.
-Ma to nema veze sa Brinjem. Al dobro. Jesi to til pitat?
Stari se malo uskomešal na stolcu.
-Ma da… a kako internet, jel to dobro radi?
-A i to bi moglo bit brže da si til kupit brži modem. Al je trebalo još ku marku prominit. Ovako- …
-Aj nemoj srat! – dreknu stari. – Lipo te pitam.
-Radi radi. Al je spor ko Marke kad mu dadu čagod za delat.
-Aha. Al bitno da radi. To je bitno. Nego… ja nis baš naučen na te kompjutere, u moje vrime toga ni trebalo. Mi kad smo tili razgovarat s čovikom onda smo otišli do njega u kuću na pivu ili smo okrenuli telefon.
-Dobro stari, oš ti ča pitat il ča? – rečem.
-Ča ča ja oću pitat! Pa lipo te pitam i razgovaram. A ti se benaviš tote!
-Ne benavim ja nego ti još nisi niš pametnog pital!
-Znaš ča, kad te ja blisnem zaduvo! Onda ćeš vidit ča je pametno pitanje! Til sam te pitat o tom internetu da mi malo pojasniš kako radije i to. Eto na, to sam te til pitat!
Onda su se otvorila vrata od sobe i na njima se pojavil Marke.
-E baš sam te i ja mislil isto to pitat, da mi malo posudiš tvoj internet!
-A samo si mi još i ti falil.. ča ste danas navalili na vu vrućinu.. –rečem i dignem se sa kreveta.
-Nema veze, objasnit ćeš mi drugi put, kad te projdedu te muve. – stari se dignu i ode kroz vrata.
-Super, sad imaš vremena za me. –reče Marke i privuče stolicu do kompjutera.
-Mile, daj upali vo.
– A jeste danas navrli i ti i stari… biće da vas je vrućina opizdila uglavu.
Dok se kompjuter palil Marke se nagnu. – Znaš ča ja oću?
-Ća?
-Porno.
-Aj ne seri. Zato si me došal zajebavat?
-Aj nemoj ti srat. Vi svaki dan pričate o tome u birtiji, oću i ja vidit kadi se seksadu.
-Marke, jesi ti dosadan. Evo ti kompjuter pa sam traži i gljedaj.
-Pa kako ću ja to kad ne znam. – Marke se snuždil kej kucić. Došlo mi ga žal
-E lako ti je. Evo gle. Vode gori ti je tražilica, to ćeš preko nje delat.
-Ča ću delat? Pa neću se ja seksat. Ja oću gljedat kako se drugi seksadu.
-Pa to ti i govorim, konju. Tote upiši ča te zanima i gljedaj.
-Vodeka?
-Toteka. I onda klikneš naj tamo.. ono di piše enter. A ja ode na ladnu pivu, neda mi se gledat ča tebe zanima. Ionako sam već sve vidil.
-Dobro, dobro, samo i odi, dalje ću ja sam. Sad je lako. – reče Marke, dok je zagrizal jezik i jednim prstom tražil slova da utipka ča ga zanima.
U kujinji sam iz frižidera izvadil pivu, otišal pred kuću i u ladu sel da je lagano i na miru pocuclam. Mislim da ni prošlo ni pol sata, kad je iz kuće izletil Marke.
-Jebal te naj tvoj internet da te jebal!
-Ča je sad?
-Nema niš na njemu. Nis niš našal!
-Ma daj, kako nisi?
-Tako. Niš nema! To valja samo kad ja oću gljedat, jeba majku svoju i taj internet!
-Pa ča si napravil? Da ni veza pukla?
-Nis niš napravil! Sve sam delal kako si rekal.
-Upisal si u tražilicu ča te zanima?
-Jes!
-I nema niš? Niš ni otvorilo?
-Nema! Ni!
-Pa ča si napisal?
-Pa to ča me zanima.
-Znam ča te zanima, al ča točno?
-E pa i ti ga benaviš! Pa znaš ča sam upisal! Ča bi me moglo zanimat? Di ima pive? U frižideru? –naglo je prekinul Marke i ode prema kući.
-U frižideru, donesi i meni još jednu! I ča si onda upisal? –deral sam se za njim dok je već ulazil u kuću.
A ljuti Marke mi je odgovoril i ne okrećuć glavu, sa ulazni vrat:
-Pička! Eto ča sam upisal. I niš.
Jebate taj internet da te jeba.
Autor: Mile Rbina (pseud.)