Mačkare aj ča mogu mačkare: “Lipe i ružne mačkare” u Lici

Prvi mjesec u godini uvijek je prolazio poprilično mirno bez većih poslova i običaja što je uzrokovano jakom i teškom zimom koja ništa drugo nije ni dozvoljavala. Ipak, polovicom prvog mjeseca počinju dobro nam znani običaji mačkara odnosno maškara ili karnevala.

Kako su izgledale ličke mačkare?

Vrijeme maškara nekada se s veseljem iščekivalo, bilo je to vrijeme druženja, opuštanja, posjećivanja, izviđanja, a bome i zagledavanja.

U maškare su išli svi i stari i mladi. Prije su u Lici postojale dvije vrste maškara odnosno“lipe i ružne“ maškare. Najčešće su mladi ti koji bi išli u „lipe“ maškare, ali to nije bilo pravilo. Takva maškarana skupina na sebe bi stavljala bijele vezene suknje i košulje koje bi napravili od domaćih vezenih prekrivača. Preko glave bi stavili marame, a na lice prozirnu gazu.

Jednako bi se maškarali i momci i djevojke upravo zbog neprepoznavanja. Mladi su osim same zabave odlazak u maškare iskorištavali i za priliku da uđu u kuću cure ili momka koji su im se sviđali. Tu bi se nastojali približiti osobi kojoj žele, nešto joj reći ili malo isprovocirati, najčešće bi zapjevali da ostave dobar dojam. Tada bi bili darivani voćem, rakijom ili suhim mesom.

U „Ružne mačkare“ najčešće su išli stariji. Oblačili bi na sebe staru i poderanu odjeću i obuću i prilikom ulaska u kuću izvodili bi neku rugalicu. Muškarci i žene bili bi jednako maškarani ili su čak često mijenjali uloge odnosno žene bi bile muškarci, a muškarci žene. Oni su također odlazili najradije kod osoba koje su im se zamjerile pa bi ih malo provocirali ili bi im se rugali što je tada bilo dozvoljeno i nije se smjelo zamjeriti. Oni bi također bili darivani i počašćeni.

Maškarane skupine su išle od kuće do kuće. Cijelim bi se putem pjevalo. Ponegdje se znalo zaplesati i zasvirati. Zbijale su se šale, pričali su se vicevi, ponekad se i međusobno podbadalo, ali ništa nije bilo zlonamjerno već samo radi dobre i vesele atmosfere. Bilo je situacija kada neka kuća ne bi otvorila vrata tada bi im napravili neku spačku, srušili ogradu, objesili na drvo neke krpe ili slično. U maškare se nije išlo kako bi se zaradilo novaca ili dobilo darova već se išlo isključivo radi zabave i druženja.

Danas se u maškare rijetko ide, ako da, to su uglavnom djeca koja žele dobiti koju kunu za džeparac. Maske su uglavnom kupljene u dućanu, izgubila se kreativnost i bit maškaranja. Danas postoje veliki karnevali ili maskirane zabave gdje i stariji i mladi odlaze u grupama maskirajući se u tematski ručno izrađene maske. Potom u velikim povorkama kroz grad odlaze do mjesta na kojem se bira najbolja maska. Danas se sve komercijalizira, a ono osnovno zbog čega se ipak želimo maskirati i malo živjeti tuđu masku potiskujemo.

Život nam je ionako najčešće maskenbal pa možda te dane lakše podnesemo sa tuđom maskom. Probajte!

 

---

Foto: Facebook