Lipe Kate i Božje ovčice za Dan Svih Svetih

Dok nas je jesen već dobro zasula svojim šarenim lišćem i dok se već svi lagano pripremamo za onu pravu ličku zimu došao nam je i ovaj dan, dan Svih Svetih. Dan kada svi masovno odlazimo na groblja noseći u rukama razno razne šarene aranžmane svejedno bili oni plastični ili od pravog cvijeća, svejedno i koje su boje jer bitno je samo da su što veći i da se vidi da stoje na grobu. Isto je i s lampionima, kupujemo ih svih boja, oblika i veličina palimo ih na brzinu pa čak kupujemo i one na baterije kako bi svijetlili što duže. Odlaskom na groblje razmišljamo o našim pokojnima koji su nas napustili te se paleći svijeće pomolimo za njih.

Ali, radimo li sve to rutinski? „Reda radi“ da ostali ne bi rekli kako nismo bili? Upitajmo se je li dan Svih Svetih pretvoren u šareno ludilo, jesmo li zaista u mislima sa svima onima kojima palimo svijeće. Nekoliko dana prije samog dana Svih Svetih odlazi se na groblje kako bi se grobovi i spomenici uredili, kako bi se prebrisala prašina i kako bi na dan Svih Svetih svaki grob izgledao uređeno i čisto, pa onda obiteljski obilazimo grobove najbližih pa se tako često susretnemo i s rodbinom koju ne vidimo cijelu godinu.

Kako su Svi Sveti izgledali nekoć?

Prije su pripreme za dan Svih Svetih izgledale potpuno drugačije. Nije bilo ovog užurbanog i masovnog kupovanja lampiona i pustih aranžmana kojim su se „uređivali“ grobovi. Grobovi su prije bili manji i siromašniji. Nije bilo velikih spomenika s natpisima ili slikama, nije bilo mramornih ploča već je grob samo bio posut zemljom i u zemlju je bio zaboden drveni ili kameni križ. I prije se za dan Svih Svetih grob posebno uredio. Prekopali bi zemlju, poravnali ju ili čak napravili malo povišenje kako bi što ljepše izgledao. U vrtovima kod kuće sadilo se posebno cvijeće koje je cvjetalo baš uoči tog dana. To su bile „Lipe Kate“ bijele, crvene i roza boje i „Božje ovčice“ bijele boje. Od njih bih ljudi slagali malene buketiće koje su obično omatali u bijeli papir i samo bi ih ili postavili vodoravno na grob ili ih naslonili na križ. Od svijeća su se palile ili male lučice ili ručno rađene svijeće od voska. Zatim bi se molili na grobu, prepričavali priče po kojem pamte svoje pokojne te najčešće i sa suzom u oku odlazili s groblja kući. Navečer bi kod kuće palili svijeće(lumine) za sve pokojne koje bi gorile cijelu noć. Ulijevali bi u čašu vode i ulja te paleći lučicu po lučicu molili bi za svakog pokojnog ponaosob.

Dan Svih Svetih prije je bio duhovniji. Ljudi su vjerovali u vječni život, vjerovali su da su njihovi najbliži i dalje s njima te su kroz molitve osjećali povezanost s njima dok se danas sve više pažnje i vremena posvećuje biranju aranžmana i svijeća, a molitva i sjećanje samo su usputni.
Zato dragi moji čitatelji, današnji dan provedite tako što će te zapaliti svijeću, pomoliti se i razmišljati o onim lijepim trenucima koje ste provodili s onima koji su Vas prerano napustili i neka počivaju u miru.