Moderna tradicija

” I lije na uglu petrolejska lampa”

Viktorija Rogić

„I lije na uglu petrolejska lampa svjetlost crvenkastožutu…“ vjerujem da su vam ovi stihovi Cesarića svima dobro poznati i da ih ne treba puno objašnjavati, ali nešto drugo baš u ovom stihu mene je navelo na razmišljanje. Petrolejska lampa me navela na razmišljanje o tome kako je život izgledao nekoć dok nije bilo svijetla.
Zamislite sada upravo ovo vrijeme kada se sat pomaknuo, dan je sve kraći, noći sve duže i hladnije, a vi u kući nemate svijetlo. Zamislite sada sve obaveze koje danas normalno obavljate i u kući ali i oko nje, a nemate tu mogućnost da upalite svijetlo u bilo kojem trenutku.

Upravo je tako život izgledao nekoć.

Dok danas večeri u obitelji izgledaju tako da svatko od ukućana provodi vrijeme na svojem mobitelu ili računalu,a televizija je jedina koja priča u kući. Svjetla gore na sve strane i u svim prostorijama. Prije je sve izgledalo potpuno drugačije. Prije svega djeca su morala pomagati roditeljima u poslu tijekom dana, a navečer bi u sjeni svijeće ili petrolejske lampe učila ili pisala zadaću. Roditelji bi također bili u kući predvečer i to najčešće u istoj prostoriji s djecom jer nisu imali puno svijeća ili lampi da ih koriste svatko u svojoj prostoriji. Žene odnosno majke mijesile bi kruh i stavljale ga peći kako bi za ujutro bio frižak, obavile bi još do kraja sve kućanske poslove, a zatim bi sjele i prele, tkale ili štrikale jer im je to bio odmor od svega. Muškarci bi većinu poslova odrađivali vani na dvorištu, ali su i oni uz istu tu sjenu znali, ako su bili zanatlije, raditi svoj posao s drvom ili već nečim čime su se bavili. Obitelji su se tako uz posao ili učenje družile i razgovarale međusobno. Iako je i danas obitelj u istoj prostoriji nema komunikacije niti druženja jer svatko ima svoj uređaj s kojim se samostalno zabavlja.

Danas vozeći se cestom kroz neko mjesto vidimo svjetlost iz svake kuće i sa svakog prozora na kući, na kraju krajeva i sama cesta je osvijetljena. Svi smo sretni kad je sve osvijetljeno, jer svjetlost je život. No pitamo li se koliko smo uistinu sretni i da li zaista u nekim trenucima pretjerujemo vapeći za toliko svijetla, možda bi neki trenuci u životu bili veseliji i sretniji uz manje svjetlosti. Život je prije bio mnogo teži, ali su ljudi unatoč tome lijepo živjeli i družili se puno više nego danas, jer su više cijenili sve što imaju. Imali su malo, ali su to malo iskorištavali maksimalno.
Petrolejska lampa ili petrolejka bila je pravo bogatstvo u svakoj kući. Uvijek se pazilo da ima gasa i stinja u kući jer bez toga je petrolejka bila beskorisna. Miris petroleja širio bi se po cijeloj kući, ali to je bio ugodan miris i svi su mu se veselili. Osim petrolejke gorile su i voštanice ili uljanice. Petrolejka je imala nekoliko oblika. Neke su bile samo za kuću, a neke su bile i prenosive pa su se mogle objesiti i na kola, kada bi se noću kretali cestom ili bi se nosile u ruci kada bi se krenulo prijateljima ili susjedima u posjetu.

Nije bez razloga opjevana i u pjesmama jer zaista je zaslužila da se ne zaboravi. Uz nju su napisana mnoga djela,ali i izvezene mnoge lijepe stvari u rukama žena.

Zato dragi moji čitatelji, kada sljedeći put kod vas nestane struje na kratko nemojte odmah paničariti i živcirati se već se sjetite ove moje pričice i vremena u kojem je to bilo normalno. Upalite petrolejku (sigurno ju imate negdje u kutu kuće) uzmite knjigu pa i vi baš kao nekad naši stari čitajte u sjeni. Zaboravit će te na svu tehnologiju i njene prednosti, a dobro će te se osjećati.


Foto: pixabay

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u