LIČKI VREMEPLOV: Junački pothvati Ličana

Ličane oduvijek karakteriziraju kao hrabre ljude, da je to stvarno tako dokazuju i sljedeće priče.

Godine 1686. u veljači provališe Turci iz Bilaja i Novog kod Gospića u primorsko Podgorje pod Velebitom, da na paši otmu stoku od žitelja iz Karlobaga. Ličani ih dočekaju kod Kiaca gdje dođe do borbe. Turčin Šaban Ražić pozove Ličane neka mu dvojica izađu istodobno na megdan.
Izađoše Pastuović i Nikola Rukavina, s kojima je Ražić istodobno dijelio dvoboj. Ražiću pođe za rukom te u tom dvoboju rani Pastuovića. No zato je Rukavina ubio ne samo Ražića nego i nekoliko Turaka u Lipoglavici.

Godine 1692. bosanski su Turci provalili u Liku, da opljačkaju nove žitelje, koji se nastaniše na nekadašnjim turskim posjedima. Turci su tom prilikom popalili sva sela sve do Divosela kod Gospića. Ovdje ih dočekaše Ličani iz Trnovca, Smiljana i Pazarišta, koji su pljačkaše i palikuće potjerali sve do Plošćanskog Klanca, gdje ih potukoše.
U tom boju izgubili su živote junaci; Ivan i Mijat Brkljača iz Trnovca, Sedmak Vrkljan iz Pazarišta, te Jure Milaković i Stipan Tomljenovć iz Smiljana.

Godine 1716. u ratu s Turcima jurišali su Ličani na tursku tvrđu Izačić, tom prigodom junački se poniješe braća Rukavina. Dva brata kapetan Ivan i Panža Rukavina poginuše kod samog juriša, treći brat Marko Rukavina zadobije sedam teških rana, ali ostade živ. On se kasnije tako oporavio da je dočekao i duboku starost. Umro je u Perušiću kad mu je bilo 90 godina.

Godine 1739. dok je još trajao rat s Turcima, sastavio je vojvoda Medo Rukavina iz Lovinca odjel Ličkih dobrovoljaca, s kojima je provalio u Bosnu do Bilajskog Polja. Kad se Rukavina vraćao s brojnom pohvatanom stokom, pođoše Turci iz Vakufa u potjeru za njim te ga stigoše kod razvalina kule Borićevac. Ovdje je došlo do ljutog boja u kojem Ličani savladaše Turke te se sretno vratiše u Lovinac s ugrabljenim plijenom.

Tri paše turske provališe 24. kolovoza 1739. iz Bosne s velikom vojskom u Liku. Turci su oplijenili selo Mazin i pohvatali mnogo ljudi. Drugi se Mazinjani zakloniše u Ilica čardak, gdje su ih Turci uzalud posjedali. Pop Marko Polovina ustrijelio je Turčina, koji htjede zapaliti kuću njegovu. Vojvoda Dujam Došen dočekao je prednju tursku četu kod mazinske Previce. Tu su Ličani isprvice mnogo Turaka postrijeljali, ali ipak su morali zamaknuti, kad je nadošla glavna turska vojska. Nato su Turci oplijenili selo Bruvno i gornji Gračac sve do Kamenoga križa. Odavle se vratiše put polja Gubavce, gdje su prenoćili. Međutim su iste ove noći ovamo sa svojim četama pohrlili Dujam Došen, Grube Orešković, porkulab Jukić i porkulab Marinković. Još po noći zaposjedoše Ličani klanac Gubaci, gdje je sutradan (25. kolovoza) došlo do boja s Turcima. U tome boju poginuše mnogi lički junaci; a s njima također porkulab Marinković iz Mekinjara, teporkulab Simo Jukić i njegov brat Marko iz Srednje Gore. Ipak budu Turci potučeni i prisiljeni na povratak u Bosnu. Jedni se Turci su se vraćali preko Mazina, ali ih kod Gluvih Dubrava potuče lički pukovnik Depoczy. Još gore prođoše Turci, koji se u Bosnu su se vraćali preko Glogovca, Popine i Tromeđe. Na njih je naime u Crnim potocima kod Tromeđe udario glasoviti lički junak Martin Knežević, koji bijaše tada porkulab, a kasnije postade generalom. Knežević je sabrao Zrmanjce, Popinjane i dalmatinske pastire, koji su svoja stada pasli na ličkom zemljištu. S njima je razbio Turke i oslobodio mnogo zarobljenika Mazinjana i Bruvnjana. Tom prigodom domogao se Knežević i srebrene sinije, koju je imao jedan od spomenutih triju paša turskih.

Izvor: nasa-lika.com