Lički običaji za Veliki petak: “Koliko se popije vina, toliko krvi uđe u tijelo”

Veliki petak dan je žalosti i tišine, kada se kršćani diljem svijeta prisjećaju muke i smrti Isusa Krista.

U hrvatskoj tradiciji, s Velikim petkom povezani su brojni narodni običaji, od kojih su se neki sačuvali sve do danas. Kao i u ostatku Hrvatske, i u Lici, Gackoj te Krbavi na ovaj je dan posebno bilo važno poštivati strogi post i nemrs, čime su se vjernici duhovno pripremali za Uskrs.

Kruh i vino

Na Veliki petak Crkva propisuje post i nemrs, što znači da se smije jednom dnevno najesti do sita, ali bez konzumacije mesa. Ličani nisu jeli meso za vrijeme cijele korizme, a popustiti iskušenju mesnog jela smatralo se velikom sramotom.

Na Veliki petak za doručak se najčešće pio samo rasol, tekućina od kiselog kupusa. Glavni obrok slijedio je oko podneva i sastojao se od korice kruha i čaše crnog vina. Crno vino na Veliki petak imalo je posebno značenje — vjerovalo se da “koliko se vina popije na taj dan, toliko krvi uđe u tijelo”.

Osim kruha i vina, na stolovima su se često nalazili i skromni, posni obroci poput divljeg zelja i sušene ribe.

Zabrana rada na zemlji

Veliki petak bio je dan posvećen molitvi i tišini. Crkvena zvona bila su zavezana i nisu se smjeli raditi teški i bučni poslovi. Prijepodne se išlo na Kalvariju, a poslijepodne pripremala kuća za Uskrs.

Iako su kućanski poslovi bili dopušteni, rad na polju bio je strogo zabranjen. Zemlja se nije smjela ni dirati oštrim predmetima jer se vjerovalo da u njoj počiva Isusovo tijelo.

Ipak, postojale su određene iznimke: bilo je dopušteno pomoći drugome, učiniti dobro djelo i primjerice preorati zemlju siromašnoj obitelji koja nije imala vlastite volove.

Također, u nekim su krajevima sadili krumpir na ranije uzoranoj zemlji, jer je prema narodnom vjerovanju upravo krumpir posađen na Veliki petak rađao najkrupnijim i najkvalitetnijim plodovima.

 

---

Foto: Josip Durdov