Lički običaji na Veliku subotu: Šaranje jaja piskom i triščicom

Na Veliku subotu, dan prije Uskrsa, narodni običaji bili su slični onima na Veliki petak. Dan Isusova počinka u grobu bio je posvećen molitvi i tišini. Na Veliku subotu obavljali su se samo kućni poslovi i nije se išlo na polje, a u prošlosti se na taj dan i postilo.

U iščekivanju Uskrsa, domaćice su obavljale posljednje pripreme za taj veliki blagdan. Hranu koja će se blagovati na Uskrs slagale su u košaricu koju su taj dan ili u nedjelju ujutro nosile u crkvu na blagoslov. Važan dio uskrsne košarice bile su šarene pisanice kojima su se djeca posebno radovala.

Dok nije bilo umjetnih boja za jaja, jaja su se bojila, ili kako su govorili stari Ličani – šarala – uz pomoć prirodnih tvari.

Za šaranje jaja bio je potreban lijevak od tankog lima (pisak), pčelinji vosak i triščica – kora brazilskog drveta koja kuhana u vodi daje crvenu boju. Komadići voska stavljali su se u pisak i zagrijavali iznad plamena na ognjištu. Tekućim voskom šaralo se po ljusci jajeta, nakon čega se jaje kuhalo u maloj posudi na ognjištu s triščicom, koja mu je davala lijepu crvenu boju.

Nakon Drugog svjetskog rata, kada više nije bilo triščice, šarana jaja kuhala su se u kori crvenog luka, čime se dobivala crveno-smeđa boja. Na kuhanom jajetu ostajali bi bijeli motivi, likovi “kuke” i “šare” (poput jelovih grančica). Za bojanje jaja koristio se i korijen biljke broć, a po obojenom i kuhanom jajetu šaru se se ponekad urezivale i oštrim malim nožićem.

Na nekim mjestima u Lici postojao je i neobičan običaj stavljanja kuhanog i obojanog jajeta u mravinjak kako bi mravi svojom kiselinom napravili šare na ljusci. Nakon bojanja, jaja su se laštila komadićem slanine da bi dobila lijepi sjaj.

 

 

---

Foto: Pexels