DogađanjaKolumne

LIČKE PRIČE U starije doba, za vrijeme Korizme, nije se vodilo kolo, nije se pjevalo, a nije bilo ni drugoga bučnog veselja

Upravo u vrijeme Korizme vrlo često, prolazeći kroz Isusovu muku i smrt, sami prolazimo mislima kroz svoje životne (križne) postaje. Vrijeme je to kada preispitujemo određene situacije u svom životu, ali i vrijeme kada se pitamo kako se to vrijeme provodilo nekad davno u vremenu naših djedova i baka. Slušajući njihove priče, bilo je to najmirnije i najtiše vrijeme u godini. Danas bi isto tako trebalo biti, ali je li doista tako, mislim da nema potrebe niti pisati. No, svatko treba poći sam od sebe, nema smisla generalizirati.

O tome kako je u brinjskom kraju izgledalo vrijeme priprave za Uskrs, od same Pepelnice, najbolje je opisano u knjizi „Stajnica i okolica“, koju vrlo često otvaram jer znam da su u njoj osim znanstvenih činjenica ispisane i riječi iz usmene predaje naših starih.

U pol noći, od pokladnog utorka na srijedu, oglasi se crkveno zvono što je značilo da je pokladnom veselju došao kraj, te da je nastupila Pepelnica ili Čista srijeda. Bio je toga dana običaj da prvi posjetitelj svake kuće sjeda na tronožac kraj vrata, da u sjedenju bude miran, jer on je »kvočka«, kako bi i prava kvočka mirno sjedila na jajima kad ju kućanica nasadi na jaja radi leženja pilića. Posjetitelj je morao oponašati kvočkino kvocanje, za što je bivao nagrađen pićem i kruhom. Istog jutra kućanica obavlja i jedan nesvakidašnji posao, a to je temeljito pranje posuda iz kojega se u pokladnim danima jelo, odnosno u kojem se jelo kuhalo. U tu vodu ulila je tekućinu preostalu od kuhanja zelja te su krpicom od suda namakanu u tu tekućinu svi ukućani morali oprati ruke od lakata pa na dolje, te noge od koljena do prstiju. Ruka kojom se to činilo morala se okrenuti naopako, a pranje je svaki ukućanin popraćivao riječima:

Biži, biži guja, tebe tira mesopusna juva!”

Spomenutom krpicom koja se i dalje umakala u rečenu tekućinu, prali su i njuške i noge blagu te govorili već rečenu formulu:

Biži, biži guja, tebe tira mesopusna juva!”

Kad su pranja završena, jedan ukućanin vodi drugoga kojemu su zavezane oči do plota te ovaj priveže krpicu na kolac i kaže da je time zavezao kopcu oči kako ovaj iz zraka ne bi vidio živad na dvorištu. Meso preostalo od poklada čuva se do prvog oranja, te se ono s jednim svježim jajetom zaore pod prvu brazdu da bi bilo hrane za črva, za mrava. Prije oranja volove i plug poškrope posvećenom vodom. Spomenimo da se prije svakog posla pred upregnutim volovima načinio znak križa. Stariji običaj na Pepelnicu je bio da su vjernici koji nisu patili od glavobolje, dolazili u crkvu te im je svećenik lako posipao glavu pepelom, kako bi se čovjek u svojoj bogobojaznosti sjetio kako će se – kad umre – postupno pretvoriti u prah i pepeo. Taj čin završava se pjesmom koja počinje ovako:

“Ja se kajem, Bože mili, od svakoga grija moga.”

Tako se ulazi u Korizmu, vrijeme prije Uskrsa, doba posta koje će od iduće Čiste nedjelje potrajati šest tjedana, kad se, u starije doba, nije vodilo kolo, nije se pjevalo, a nije bilo ni drugoga bučnog veselja. ženski svijet, poglavito onaj stariji, nosio je na sebi crninu. Među neizostavne vjerske obveze u korizmeno vrijeme spadala je ispovijed i pričest. Nedjelja pred Uskrs jest Cvjetnica, Cvjetna nedjelja, posljednja u korizmi. Na taj dan nose se u crkvu grančice procvjetale drenovine, stručci visibaba i ljubičica, poneka ljeskova šiba, te križić napravljen od drveta, što se sve poveže u struk i župnik to na misi blagoslovi. Sve to donosi se kući gdje bude držano kroz sljedeće tjedne i mjesece. Na dan Velikog četvrtka, u dopodnevne sate, zavežu se u crkvi sva zvona i tako ostaju do subotnje mise predvečer, koja se drži u slavu Isusova uskrsnuća. Taj i iduća dva dana djeca se oglašuju škrebetaljkama ili čegrtaljkama koje su od drveta sami izradili. Upravo se natječu čija će se naprava u vrtnji bolje čuti. Na Veliki četvrtak od prije podne, kad se jelo, potrajao je post sve do subote u isto vrijeme. Na ta tri dana pribivaju vjernici jutarnjim misama. U te dane bojaju se jaja koja će se dijeliti čestitarima, obično djeci. Običaj je da na Veliki četvrtak kućanica svojim kokošima reže kandže kako ne bi mogle grepsti zemlju. Tome je donekle blizu običaj da su kuće-gospodari sutradan na Veliki petak s kopita svojih konja skidali potkove da ne bi oštećivali zemlju. Sljedećeg dana, tj. na Veliki petak, posjećuje mlado i staro Kristov grob u župnoj crkvi. Oko tri sata poslije podne ide procesija oko župne crkve što treba da podsjeti na Kristov križni put, dok se u crkvi moli žalosna krunica, izvodi Muka Isusova i moli se pokraj improviziranog Kristova groba. Na taj dan ništa se u polju i oko kuće ne radi, dok se u subotu kao i prethodnih dana, u slučaju povoljna vremena, mogu posaditi prvi povrtlarski usjevi, također i krumpir na njivi. Na Veliku subotu bio je običaj da se ukućani koji nisu pribivali misi Uskrsnuća, čuvši zvonjavu svih triju zvona na »Slavu«, umiju u čistoj vodi što se zove preporod ili uskrsnuće. Blagdan Uskrsa započinje jutarnjom misom, kad iz svake kuće žensko čeljade, obično djevojka, donosi u crkvu jelo na blagoslov. Među njima nalazi se kuhani pršut, kuhana jaja, kruh, kuglof, orehnjača, kolači, škanjola i kapula tj. luk, pisanice, sol i boca vina, sve u košari pokrivenoj stolnjakom i vezenim ručnikom. U tome, dakle u sadržaju košare, njenoj opremi te uzorku i izradi veza, bilo je među tim nositeljicama pravog nadmetanja. Blagoslov jela u otkrivenim košarama obavlja župnik nakon jutarnje mise. Potom nositeljice košara nakon što ih pokriju stavljaju ih na glavu kojoj na marami, na tjemenu, stoji svitak da bi se olakšalo nošenje košare. Kad nositeljica dođe kući, svaki ukućanin kuša nešto od blagoslova, kako se zajedničkim imenom naziva blagoslovljeno jelo.

Veliki dani su pred nama, Uskrs nam je sve bliže… Bez obzira kako živimo te dane, bez obzira koje navike i običaje njegujemo, svatko od nas se bar jednom u životu našao na trnovitom putu kada je pogledao u nebo i upitao “Zašto ja?”. U takvim trenucima sjetite se Njegovog križa, sjetite se i Njegovog Uskrsnuća. Niti jedan križ nije uzalud i nakon svakoga dolazi Uskrs. Vjerujte!

 

Foto: PR

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.




Oznake
Back to top button
Close