KolumneKarijera

LIČKE PRIČE – Spremačica u školi: “Zaduženje tehičkog osoblja je puno veće od onoga što se misli”

PRIČA LIČANKE ZAPOSLENE U ŠKOLI

Današnju priču posvećujemo jednoj spremačici, zahvaljujući kojoj će se čuti i glas malih, a tako bitnih karika u prosvjeti – tehničkog osoblja.


Nećemo otkrivati njezin identitet, ali vjerujemo da će se mnogi njezini kolege i kolegice naći u ovoj priči.

Ona radi u školi petnaestak godina, te što se tiče broja spremačica konkretno u njihovoj školi, kaže:

“U matičnoj školi smo za sada nas dvije. Imamo i tri područne škole gdje radi po jedna spremačica.”

Kada smo je upitali kakvo je stanje s brojem učenika danas u usporedbi s vremenom otprije 15 godina kada je ona počela ondje raditi, odgovara…

“Kada sam počela raditi samo u matičnoj školi je bilo više od 220 učenika te još i učenici područnih škole, a danas je broj učenika dosta pao. Puno mladih ljudi je otišlo s djecom u veće gradove i izvan granice Hrvatske radi posla.”

Eh, sad ono o čemu se dosta lome koplja i u medijima, kvadratura koju spremačice imaju pod svojom “palicom”…

“Naša je škola je dosta velika, površinom preko 3000 m2 te još i sportska dvorana. Po zakonu kvadratura za jednu spremačicu, ako se ne varam, iznosi oko 700 m2, ali u praksi to nije ni približno toj brojci, nego puno više Puno više je drugih zaduženja uz čišćenje. Dežurstvo na ulaznim vratima, upisivanje osoba koje dolaze u školske prostorije, preuzimanje raznih dostava kada stignu, popis inventure na kraju godine. Ako neko dijete prolije sok ili tuš na likovnom odmah se to uklanja da se djeca ne pokliznu ili slično. Održavanje sanitarnih čvorova čistim, suhim, paziti da ima uvijek papira i sapuna… Poslije malih, a pogotovo nakon velikog odmora pokupiti smeće po hodnicima, u školskoj dvorani i na dvorištu… Zalijevanje cvijeća, održavanje okoliša u dvorištu…”

Slušajući je razmišljam – ne bi li nešto od toga i djeca sama mogla učiniti? Ne bi li ih upravo učitelji u tome mogli usmjeriti kada eto, kako je navela u primjeru, nešto proliju, da to sami obrišu, a ne da baš za svaku sitnicu zovu spremačicu. No to je ipak na učiteljima i na njihovom obrazu, što će u određenom trenutku i u određenoj situaciji učiniti i kako postupiti.

Jesu li ta zaduženja ista od prvog dana od kada je počela raditi ili se i to izmijenilo kroz godine, saznajemo:

“Puno je više zaduženja sada, nego kad sam počela raditi. I to nije samo kod nas spremačica slučaj, nego općenito među tehničkim osobljem. I kuhari i domari imaju puno više zaduženja koja je vrlo često teško stići sve i napraviti, a da bude kvalitetno odrađeno.”

Na pitanje kakvo je bilo stanje od ožujka, kada su krenule epidemiološke mjere te učenici nisu dolazili u školu, gospođa odgovara:

“Za vrijeme korone vrijedila je odluka da smo kod kuće, ali da smo raspolaganju kad nas ravnatelj nazove. Poslije, kada se malo smirila situacija, vratili smo se na posao. Dobili smo dezinfekcijska sredstava da možemo spremni dočekati učenike od 1. do 4. razreda te dok su učenici pohađali nastavu mi smo kroz dan, više puta dezinficirali prostorije, kvake na vratima, prozorima, vodokotliće, rukohvate itd.”

Je li spremna za početak nove školske godine i veseli li joj se, odgovara:

“Za tjedan dana počinje nastava i nadam se da će biti sve dobro. Da ćemo svi biti zdravi i veseli! Jedva čekam opet vidjeti dječja lica, čuti njihove glasove, smijanje, a ponekad i plač kad dobiju lošiju ocjenu ili kad pukne neka veeeelika ljubav”

Ako je suditi po priči ove mlade gospođe, vrlo je lako zaključiti da je tehničko osoblje itekako podcijenjeno i s previše obaveza, ali da su svjetla točka pojedini djelatnici koji njihov rad itekako cijene i učenici bez kojih bi sve bilo puno, puno teže!

 

Foto: pexels

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close