
Kolumne
LIČKE PRIČE – Sandra Tominac: Suprugova baka Luca znala je reći da niti jedno dijete nije previše
OBITELJ S DESETERO DJECE
Današnju ličku priču posvećujemo obitelji u koju je prije nekoliko dana stiglo deseto dijete. Priču o ovoj mnogobrojnoj i izuzetno vedroj obitelji Tominac, ispričala nam je žena, majka i s pravom se usuđujemo reći, kraljica – Sandra Tominac.
Rođena je u Karlovcu, 1986. Poslije Domovinskog rata, dio djetinjstva provela je u Švicarskoj, a dio u Hrvatskoj jer je iz obitelji rastavljenih roditelja, također ima dvije polusestre.
Mato, njezin suprug, rođen je 1982. godine, porijeklom iz Like, a rođen je i odrastao u Dugom Selu, ima jednu sestru.
Nitko od nas nije iz velike obitelji.
Kaže nam Sandra, te počinje njihovu životnu priču…
Upoznali smo se u vlaku. Ja sam se vraćala iz škole. Tada sam išla u treći razred srednje za fizioterapeuta u Zagrebu, a Mato se vraćao s faksa. Studirao je na FER-u u Zagrebu.
Od tada su ostali u kontaktu. S vremenom se razvila veza na daljinu, koja je trajala tri godine, budući da je Sandra odlučila živjeti i studirati sestrinstvo u Švicarskoj. Poznanstvo, prijateljstvo, veza… a onda i brak.
Da li su planirali imati veliku obitelji ili je sve došlo spontano, Sandra nam kaže…
Doktori su mi prognozirali neplodnost i poteškoće sa začećem radi hormonskih smetnji, ali usprkos tome, odlučili smo se na brak, sa činjenicom da ćemo možda biti i bez djece…

Odluka i opcija o tome gdje će živjeti, bila je samo jedna – Hrvatska.
Usprkos svim prognozama liječnika, ostala sam trudna. Nismo nikada pričali o broju djece, ali se uvijek nekako znalo da je normalno imati dvoje djece jer tako većina obitelji ima. Nakon rođenja drugog sina, potaknuti riječima Matine pokojne bake Luce, koja je rekla da nijedno dijete nije previše, odlučili smo se za treće pa onda za četvrto i danas nas evo s desetero djece.
“Uvijek se nekako u našim srcima i za stolom nađe mjesta za još jednu osobu”, kaže Sandra.

Naravno da nije uvijek lako, bilo je i suza i strahova od budućnosti, ali na kraju vidimo da je puno tih strahova bilo neopravdano. Oko djece su nam najveća podrška Matini roditelji, koji žive u blizini. Uskoče kada treba djecu pričuvati ili odvesti na treninge, ispeći koji kolač…
Starija djeca im sve više pomažu, razumiju obiteljsku dinamiku. Imaju svoje obveze u kući, kao i oni najmanji koji znaju pospremiti igračke ili obrisati proliveno.
“Za svakoga ima posla prema njegovom uzrastu. Nikada im nije dosadno i uvijek se imaju s kime igrati. Sve nekako ide, samo treba dobra organizacija nas kao roditelja i ravnanje po satu, zapisivanje svih termina u kalendar. Uz svu organizaciju se dogodi i da nešto zaboravimo ili odgodimo, ali bitno je da se “kotač vrti”, kaže ova predivna žena na čijem se licu ne vidi iscrpljenost ili nezadovoljstvo. Ona je sretna, ispunjena, vesela, vedra, zadovoljna i ono najvažnije – voljena žena, i to je jedino što se vidi i što se ne može odglumiti.

Mato radi kao programer, a Sandra je, razumljivo, kod kuće s djecom. Jedan od najvećih izazova im je odlazak na izlete, a još veći – odlazak na more.

“Puno je male djece, koja zahtijevaju nadzor i to zna biti dosta iscrpljujuće. Već samo pakiranje je zahtjevno i obilno pa niti ne idemo svake godine, a kada idemo, ostajemo kratko. Veća djeca idu u sklopu jedne udruge sa vršnjacima. Više ni ne stanemo svi u kombi pa će nam ova godina biti dodatan poticaj za kreativnost.”, govori nam sa širokim osmjehom na licu.
Neka djeca su više okrenuta glazbi (violina, gitara), a neki više sportu (košarka, rukomet), a neki jedno i drugo u isto vrijeme. Još ih je dosta u predškolskoj dobi pa ne znamo u kojem će smjeru i oni htjeti ići.
Najstariji je Filip 15 godina, Valentin 13 godina, Emanuel 11 godina, Karolina 9 godina, Adrian 8 godina, Julija 6 godina, Lazar 5 godina, Rafaela 3 i pol, Kristijan 1 i pol, i najmlađi Josip koji je došao na svijet prije 2 tjedna..
Pri samom kraju razgovora, kada smo je upitali što bi poručila mladima, kaže:
Budite hrabri i odlučni u životnim odlukama. Ni jedna pronatalitetna politika neće nagovoriti nekoga da ima više djece kao što to može ljubav prema Bogu, supružniku i domovini. I da, više se vozite u javnom prijevozu.
Foto: Privatna zbirka