KulturaIzdvojeno

LIČKE PRIČE – Priča o medaljonu Majke Božje

GORAN JURKOVIĆ

Danas na Veliku Gospu donosimo vam priču Gorana Jurkovića, Ličanina o kojem smo pisali, a čije se priče možete prisjetiti OVDJE. Budući da je Goran nepresušan izvor stihova, priča i lijepih riječi, za danas smo izdvojili prekrasnu priču o medaljonu Majke Božje…


“Početak je osamdesetih. Proljeće u Gackoj dolini. Svratili smo kod tete Kate na kavu. Već na vratima nas dočeka najljepši osmijeh na svijetu. Izvadila je štrudlu, u kojoj uživam sa babom Mandom. Često smo dijelili slatkiše. Majka, teta, strina i susjede rasplele su svoje divane. Ispred kuće stade narančasta „VW Buba“. U kuću uđu svećenik Mile i časna sestra Ruža, kćer od babe Mande. Svećenik sve nečim dariva. Iz torbe izvadi nekoliko krunica, križića, medaljona i sličica. Zna otprije da je moja majka učiteljica i da ne ide u crkvu. Odabra joj medaljon Majke Bože, sa crvenim pokrivalom, a iza nje su bile izrezbarene zrake svjetlosti. Ne znam da li uopće vjerujete, evo Vama ova crvena, za sve ima ponešto, reče i svi se nasmijaše. Stavila ga je u svoj novčanik.

Puno kasnije, Gacka dolina je u ratu. Borimo se za gole živote i nestaju temeljne ljudske vrijednosti. Pred odlazak u službu od majke sam dobio poseban poklon. Medaljon Majke Božje. Onaj isti. Neka te čuva, reče mi. Nosio sam ga oko vrata, kao i krunicu. Smrt je posvuda oko nas. Imam osjećaj kao da me „nešto“ čuva od sveg toga zla. Počinjem vjerovati…, da to nije slučajno. Metak blizu glave, geler kroz dijelove odjeće. Udarac u glavu. Mrak. Geler razbi nekoliko polja šahovnice i probi mi kapu. Živ sam!? Još više vjerujem…

Potom, povratak u bazu. Staze minirane. Sumrak. Tišina. Eksplozija… Mrak… Smrt!? Dolazim sebi. Ležim. Vidim… Slika koju ću pamtiti cijeli svoj život. Krunica i lančić prepleteni na kragni. Medaljon Majke Božje položen na križ krunice. A moja krv… kapa preko lica i slijeva se po njima… Kap po kap… Vrijeme stoji… Čudan osjećaj topline… Moj Bože… Da li je to smrt? Osjetim strašan bol. Živ sam!? Kolega je teško ranjen, ali smo preživjeli. Moja vjera više nije upitna…

Po izlasku iz bolnice, iako mi puno znači, medaljon poklanjam bratu. To je prirodan slijed i mislim da tako treba biti. Predstavlja svu moju pronađenu vjeru.

Nekoliko mjeseci kasnije sam na svetištu Majke Božje na Krasnu. Pod okriljem naše zaštitnice pronalazim ljubav. Idemo kroz život zajedno, blagoslovljeni sa naša tri sina. Od supruge sam na poklon dobio medaljon Majke Božje. Poklon njezine bake.

Naš najstariji sin počinje raditi. Poklanjam mu medaljon. Opet sam na svetištu. Molim se za obitelj i bližnje. Poželim nešto kupiti. Od prodavača zatražim 5 medaljona Majke Božje i krunicu. Želim platiti. Čovjek me gleda. Ne dozvoljava. Poklanja mi sve i blagoslovi mene i moju obitelj!? Opet me našla!? Po povratku sam ih poklonio svim svojim ukućanima.

Korona virus je ovdje. Broj oboljelih raste. Postajemo ponizni… Nakon dugo vremena ograničavaju se okupljanja, kretanja, i ispraćaji pokojnika, mise… Što nas još čeka? I to baš u ovo Korizmeno vrijeme, kada radosno iščekujemo Uskrs. Kako izdržati? Možemo li? Odgovor je u nama i našoj vjeri. Nismo sami!? Svaki dan se negdje na svijetu netko bori za sebe, svoj život, opstanak. Tako je uvijek bilo kroz povijest od našeg postanka. Što činiti? Ostanimo doma…Vjerujmo… Činimo… I molimo se… dragom Bogu i našoj zaštitnici Majci Božjoj…

Priče i pjesme Gorana Jurkovića možete pronaći na: ZAPISI IZ LIKE, GACKE I KRBAVE.

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara


Foto: Goran Jurković

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close