Ličko-senjska županijaEuropaIzdvojeno

LIČKE PRIČE Nikolina Anić: „Ne mogu se zamisliti nigdi drugdi osim u svom Krasnu“

Današnja Lička priča vodi nas u krasno selo još krasnijeg naziva – Krasno.


Ne, nećemo pričati o njegovim prirodnim ljepotama nego o uspjehu jedne žene i njezine obitelji koja svoje selo ne bi mijenjala za nijedan grad. Ona je Nikolina Anić.

“Lipi vam pozdrav iz Krasna. Ja sam Nikolina Anić i nositeljica sam našeg OPG. Znači šefica. Rođena sam u Krasnu davne 1978.godine.”

Kako je izgledalo njezino djetinjstvo Nikolina govori…

“Tu sam provela djetinjstvo s roditeljima i braćom i uvik smo se bavili poljoprivredom. Moji su imali krave i koze, a jedno vrime i konje. Nakon osnovne škole moji me šalju u Zagreb u srednju, ali nisu bili oduševljeni time da idem za veterinara nego me upisuju u gimnaziju.”

Sigurno se pitate, kud ju je život vodio nakon gimnazije?

“Nakon 4 godine to je bio kraj mog školovanja. Od fakulteta sam odustala nakon 2 godine. Vratila se na selo doma jer s gradom se nisam srodila.”

I naravno, kako ništa u životu nije slučajno, tako niti njezin povratak u rodno selo nije bio slučajno

“Tu upoznajem supruga koji je tada bio pomorac,a njegova majka je pomalo sirila doma, imala par kravica. Oženili smo se i ostali u našem Krasnu raditi ono što najbolje znamo-poljoprivredu.”

Oni su danas uspješni poljoprivrednici, poduzetnici, a čime se točno bave prepuštam Nikolini da vam sama kaže…

“Danas nakon skoro 20 godina imamo uspješan OPG, koji se bavi uzgojem mliječnih krava. Sve mlijeko koje dobijemo, oko 50000kg godišnje preradimo u sir. Imamo svoju mini siranicu za čije opremanje smo 2009.g. dobili 200.000,00 kn. Od tad je objekt i registriran. Imamo samo 3 proizvoda: nadaleko poznati škripavac, tvrdi kravlji sir u kori i kravlju skutu. U međuvremenu sam zbog posla završila tečaj za sirara. Tako da sam danas „gospođa sirarka“. Na gospodarstvu trenutno imamo 22 grla stoke.”

Ova vesela i poduzetna žena vrlo brzo je dala do znanja da nije njezin život samo sirana i krave

“Da ne pričam samo o sirani i kravama imam ja i svoju obitelj. Tu je gospodin muž Perica i troje tinejdžera Paulina Luka i Daniel, majkini veliki pomoćnici. Hoće li htjeti ovo raditi i u budućnosti, ne znam, nadam se da hoće jer imaju već dobro uhodan posao. Vjerojatno se neće od njega obogatiti, vrag se obogatija od poljoprivrede, al će valjda moći pristojno živiti. Ja ću ovo raditi dok god budem mogla, dok mi Bog dopusti. Ne mogu se zamisliti negdi drugdi. Niti igdi drugdi osim u svom Krasnu.”

Kada je pitamo kako gleda na život u gradu i može li se zamisliti u gradskoj vrevi, Nikolina odgovara:

“Život u gradu i rad u uredu ludu dušu poput moje bi ugušija. Ne volim gužvu, žurbu, nije to moj đir. Kome je nek mu bude.”

Na selu je, kaže, svoj gazda i nitko joj ne visi za vratom

“Ovdi sam svoj gazda niko mi ne visi za vratom, a kravice neće prigovarati ako zakasnim koju minutu. Zato dragi moji, ako volite selo, ako volite mir, ako volite životinje, pljunite u dlane, zasučite rukave i polako naprijed i nagrada neće izostati.”

Brojne nagrade našle su put do ove obitelji i njihovih sireva…

Naši sirevi imaju brojne medalje sa ocjenjivanja, a naš OPG je 2015.godine bio proglašen za treći u državi na Izboru Zlata vrijedan jedan mali opg iz naše Like između svih pustih velikih slavonskih.”

Za kraj, Nikolina poručuje svima:

“Može se! Viruj u sebe i samo radi jer trud se isplati!”

Komentari

Komentara


Foto: Wikimedia Commons

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close