LIČKE PRIČE – Milan Ladišić: “Lika nas zove natrag!”

Ovotjedna Lička priča pripada čovjeku koji je napisao “10 ličkih zapovijedi”. Ako do sada niste imali prilike saznati tko je njihov autor, danas je za to prilika. On je, naravno, Ličanin, rođen u Osijeku, porijeklom iz Ramljana, a ime mu je Milan Ladišić.

Milan Ladišić rođen je 8. kolovoza 1969. u Osijeku od majke Milke rođ. Pleša i oca Andrije. Porijeklom su iz Ramljana kod Ličkog Lešća i doselili su nakon 2. svjetskog rata u Slavoniju. Osim Milana imaju i sina Ivana.

Uključen je u rad Zavičajnog kluba Ličana “Gacka”, a o svom angažmanu u tom klubu, kaže:

Po osnivanju Zavičajnog kluba Ličana “GACKA“ Bizovac 23. ožujka 2002. godine, uz brata Ivana uključio sam se u rad, pa sam 30. ožujka 2002. godine, postao i ostao sve do 2005. godine blagajnik Kluba. Od 2009. godine, kada je osnovana pjevačka skupina Zavičajnog kluba, redovito sudjelujem na smotrama folklora od Sukošana i Debeljaka kod Zadra, Usore i Tešanjke u BIH, nastupao sam po Slavoniji, u Lici „Na Miolje“ u Sincu, u Bacalmasu Mađarska svuda sa ličkom koreografijom i sa KUD CRET. Sve skupa preko 70 nastupa u zemlji i inozemstvu. U pjevačkoj skupini ima nas 12 muških pjevača a nastupali smo i na lokalnim televizijama s pjesmom i nošnjom iz Like.

Za pretpostaviti je da Milan, kada je Lika u pitanju, i na druge načine doprinosi za lički kraj…

Uz nastupe počinjem pisati i kao suradnik u časopisu Vila Velebita iz Zagreba od broja 15 u srpnju 2008. kad je u tekstu o radu našeg Kluba objavljen i moj tekst „10 ličkih zapovjedi“ za sve iseljene Ličane. Pišem o prošlosti Like, radu našeg Kluba i o doseljavanju Ličana u Slavoniju. Dosad mi je objavljeno devet članaka.

Jedan veliki projekt “Zavičajni muzej Like u Cretu”, također je dio njegova životopisa. O čemu je riječ, saznajte u narednim redovima priče…

Od 15. svibnja 2011. godine, započeo sam projekt „Zavičajni muzej Like u Cretu“, gdje na raznim izložbama i smotrama želim pokazati ono što su moji djed, baka i roditelji donijeli iz starog kraja iz Like, a predstavljaju tradicijske predmete koji su nekada korišteni. Izlagao sam u svom selu Cret, u mojoj općini Bizovac, a posebno ističem dan škole kada na štandu već šestu godinu pokazujem dio moje zbirke. Pored izložaka stavim i turističke brošure koje dobijem od TZ LSŽ. U rujnu 2016. godine, po pozivu eminentne etnologinje Ljubice Gligorević, izložio sam u Gradskom muzeju Vinkovci tradicijske predmete iz Like, koji su ostali u postavu mjesec dana. Izložba je imala naziv „Ličani u istočnoj Hrvatskoj“, bila je dobro posjećena i o tome je izvjestila Vinkovačka TV i Vinkovački list. Ove godine u svibnju izlagao sam u Muzeju Valpovštine u Valpovu ponovno ličke tradicijske predmete u povodu Međunarodnog dana muzeja pod nazivom „Lička baština“.

Gospodin Ladišić nadalje govori što obuhvaća fundus:

U svom fundusu imam slijedeće predmete: stapa, tigla, rašak, brema, zipka za dijete, dječja hodalica, žaga, lampa na petroulje, biljac, drvene vješalice, stolice male iz Kutereva, velika tkanjača, tepisi ili staze, vital, grdaše, kuzalica, dangubica preko 100 godina stara, grebeni, šarenica, ženska lička torba, zobnica, zagrnjač za konja, naćve, vreteno, kopija Ličkog kalendara iz 1934. godine, Lički kalendar knjiga iz 1994. godine.

S jednom članicom KUD-a Cret 2015. godine, nastupao je i na tradicijskoj manifestaciji „Belišćanska zlatna jesen“ kod poznatog TV voditelja Branka Uvodića.

Bili smo obučeni u mušku i žensku narodnu nošnju koju sam posjetiteljima detaljno opisao. Također sam im objasnio zašto je lička kapa crna i crvena.

I nije to sve…

Član sam Matice hrvatske od 2013. godine, i od tada do danas  za lokalni časopis Matko napisao sam osam članaka, između ostalog i o našem Klubu Ličana. Također mi je objavljen članak u časopisu Lički put iz Gospića u broju 55. Imao sam i izložbu starih fotografija moga sela Cret, gdje sam sa četrdesetak crno bijelih fotografija pokazao život sela nekada.

Gospodin Ladišić govori kako osim “Zavičajnog kluba Ličana Gacka” Bizovac postoje i udruge Ličana u Slavonskom Brodu, Požegi, Belišću, Virovitici i Slatini.

Lijep je svaki skup i susret Ličana, prožet je dubokim emocijama.

O odlascima u Liku, Milan kaže:

Kada mi moj posao zaštitara dopusti odem u Liku sa mojim Klubom najčešće, mada odnedavno nemam više nikoga živoga u Ramljanima. Ipak smatram da su nam svima izvan Like vrata širom otvorena i da treba doći u Liku.

I za kraj, Milan je odabrao desetu ličku zapovijed s kojom će se zasigurno svatko od nas složiti:

Lika nas zove natrag!