Kolumne

LIČKE PRIČE Mihaela Tominac Žalac: “Nikada nismo razmišljali o nekakvom drugačijem životu negdje drugdje”

OBITELJ IZ LIČKOG LEŠĆA

Današnju ličku priču posvećujemo jednoj mladoj obitelji iz Ličkog Lešća. Ona je Mihaela, a ovo je priča o njezinoj obitelji koja živi i radi u Lici i ne razmišlja o nekakvom drugačijem životu.


“Ja sam Mihaela Tominac Žalac, rođena sam 17. kolovoza 1995. u Rijeci. Mama Ana mi je rodom iz Sinca, udana u Tominčevu Dragu za Mladena. Cijelo djetinjstvo sam provela baš tamo, u Tominčevoj Dragi u Stajnici, do sedme godine kada sam krenula u 1.razred osnovne škole u Otočcu, ali živjelo se za vikend i ponovni odlazak u Dragu. Imamo kuću na Luki u Otočcu, ali nije to bilo to…”

Nitko nije mogao zamijeniti moga prijatelja Matu (od Markičini), koji i danas živi tamo sa bakom i djedom. Također su nezamjenjivi bili bratić i sestrične: Ivan, Zlata i Ines… Sve je bilo idilično do 2005. Točnije, 19. ožujka 2005. kada mi je umro tata. Imala sam 9 godina, a moj brat Ante 9 mjeseci. Bili su to teški dani o kojima baš ne volim pričati, ali mama je uvijek bila tu, kao i moja baba Mare i deda Tome.

S nostalgijom se prisjeća dana iz djetinjstva…

Kao što sam već spomenula, ja i Mate smo bili nerazdvojni prijatelji. Svaki dan bismo se vozili na biciklima, pravili kućice po šumi, jedva smo čekali snijeg, a prije ga je i bilo puno više nego danas. Stvarno nam je bilo prekrasno.

U razgovoru, prisjeća se njihovih anegdota…

“Ja i Mate bili smo uvijek el sa starijima i svi su pušili oko nas. I ja i on uzeli papir i to smo motali i palili i pravili se da pušimo, ali što je bilo, ja to zapalila i meni to zgorilo usta. Naravno, sve mi bilo otečeno Bože sačuvaj još dobila batin od mame, a Mate kaže “pa šta sad si ko Severina”. E to mi je ostalo baš onako u sjećanju i uvijek se nasmijemo tome.”

Kada je došlo vrijeme za upis u srednju školu, odabrala je Šumarsku školu u Otočcu.

“Završila sam je, ali nikada nisam radila u struci, već u ugostiteljstvu. Do 2015.godine sam živjela s mamom u Otočcu, a onda sam se preselila u Lešće. Naime, 2012. godine sam upoznala svog supruga Danijela, rekla bih opravdano – ljubav na prvi pogled.”

U braku su 5 godina, a 10 je već otkako su zajedno.

“Imamo dvoje dječice – Luciu i Davida. Živimo u Ličkom Lešću, u obiteljskoj kući sa svekrom i svekrvom. Muž mi radi kao zamjenik voditelja u jednom trgovačkom centru u Otočcu.”

Učimo dječicu da žive onim pravim domaćim životom, baš kako smo i mi živjeli i živimo. Imamo životinjice, psa i macu… I stvarno nikada nismo razmišljali o odlasku u neku drugu državu, za nekim drugačijim životom.

Vrlo često odlaze u Dragu kod babe (odnosno djeci je prababa) koju obožavaju, kaže Mihaela i s tugom u oku ističe: “Samo eto, nikoga više nema tamo, za par godina pusto će bit to selo.”

Dok je ovakvih ljudi poput Mihaele i njezine obitelji, vjerujem da Lika nikada neće ostati pusta. Želimo im svako dobro!
 

Foto: Privatna zbirka

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close