Kolumne

LIČKE PRIČE – Ljiljana Vratarić: “Za ličke žene kažu da ne znaju peć kolače, ali ja se s tim ne slažem”

LIČANKA S ADRESOM U SISKU

Današnja lička priča nastavlja s mirisom kolača i slastica. Naša današnja sugovornica, rodom je iz Stajnice, ali je od mladih dana u Sisku. Ispočetka je patila za svojim selom, ali nakon što je upoznala muža, osnovala obitelj, Sisak je ostao njezin grad, a Stajnica zauzima posebno mjesto u njezinom srcu.


“Ja se zovem Ljiljana Vratarić, rođ. Movrić. Rodila sam se u Otočcu, 13. travnja 1976. godine. Majka Ljubica i otac Stipe. Imam dvije sestre i brata Tomislava koji još živi u Stajnici (Čarapovo selo).”

Stajničari zasigurno poznaju Ljiljanu, tim više što vrlo često dolazi u svoj kraj.

Mama je svu dicu rodila kod kuće, jedino mene u Otočcu u bolnici jer je već bila starija. Malo me bilo sram, kad sam bila dite, da mi je mama “stara”, a sve druge mame, od mojih prijateljica, bile su mlađe. Kasnije mi je bilo žal zač sam tako mislila.

Ljiljana je jako vezana uz svog brata.

“Puno sam zahvalna svom bratu Tomici koji me školoval i brinul se o meni. Završila sam osnovnu školu u Stajnici u najlipšem mestu na svitu.”

U djetinjstvu se ničega nis bojala, jedino medvida.

Nakon osnovne škole, starija sestra Vera koja je već živjela u Sisku, uzela ju je k sebi.

“Završila sam osnovnu školu, došlo vrime rata. Sestra Vera me uzme k sebi u Sisak jer ki zna bi li završila srednju školu da sam ostala u Stajnici. Morala bi ić svaki dan u Otočac, a rat…  Bilo mi je teško ostavit mamu i sve tamo prijateljice, najviše Kristinu i Moniku.”

Prisjeća se tih dana, kada je došla u Sisak, kako se loše osjećala, kako joj je bilo teško…

“Prvi moji dani u Sisku bili su jako tužni. Sama bez svojih prijatelja, mame…plakala sam i vikala da nikada neću ostat živit u Sisku… Sve mi je tamo smrdilo. Dica su mi se u školi rugala zbog govora, pa sam uvik morala dobro razmislit prije nego ča idem reć, kako ču reć. Nikog nisam poznavala, a onda upoznam svoju sadašnju kumu. Nisam znala ča bi i upisat u srednju pa sam išla isto ča je i ona – za kuharicu. Danas radim u školi Galdovo kao kuharica i svoj posal jako volim.”

Mama sam dvojice sinova na koje sam jako ponosna. Već sam i baka malenog Lovre, a sad očekujem i unučicu Franku.

No, kada je upoznala svog, danas muža, sve se promijenilo…

“U 3. srednje upoznam svog muža pa sam se brzo predomislila. Završila školu, udala se s 18 godina i ostala u Sisku. Sada imam 45 godina i više sam života provela u Sisku nego ča sam živila u Stajnici., ali svaki puta kada sam tamo, u svom selu, srce mi igra. Idem tamo često jer mi je brat još tamo. Fale mi roditelji, njih više nema, ali bar imam još živog brata, imam kome tamo poć i to me tješi.”

Svaki put kad se vraća iz Stajnice u Sisak, osjeća veliku tugu…

“Razmišljam i gledam, kako su prije bile pune kuće, a sad sve pusto i zato me srce jako boli, ali takav je život.”

Ljiljana uz svoj posao i obitelj, obožava peći kolačiće, kako ona kaže.

Radim, volim peć kolačiće ča bi mi rekli, ali čula sam da kažedu ljudi da ličke žene ne znadu peć kolače, ali ja se s tim ne slažem. Ja uživam u kolačima i tortama, ali ko hobi i to me veseli.

“Počela sam ko mala peć još u Liki kolače. Kad se sitim Marice pokojne iz Briga me zvala da njezinom Peri pečem za svadbu pa sam spekla neka dva kolača. Još šporet na drva, ali valjda je bilo sve dobro.”

Pada joj na pamet kako su je, kad je bila mala, svi u selu zvali zelje gaziti, a njoj je to bilo “Bože slobodi”, kaže.

“Ljudi su uvik divanili mami da joj ja najviše vredim jer sam bila uz nju,pa sam čistila i pomagala joj stalno.”

Joj puno toga bi bilo za reć… znam samo da mi je bilo najlipše u životu vrime dok sam bila u Stajnici. Volila bi kada bi mladi narod naselil Liku jer to je raj na zemlji. Možda jednog dana i ja, u mirovini kad budem, dojdem pod Kapelu. Najlipše je kad je čovik na svom.

 

Foto: Privatna zbirka

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close