LIČKE PRIČE – Josip Lukinić: O svima nama ovisi hoće li priča o braniteljima Domovinskog rata, pa i ovima na Velebitu, i dalje živjeti ili će nestati

Pohod za hrvatske branitelje poginule na Velebitu, u organizaciji je Hrvatskog planinarskog društva Gora iz Zagreba i Udruge Specijalne jedinice policije Grom Policijske uprave Karlovačke, a ove će se godine održati 7. lipnja 2025. godine.

Josip Lukinić, naš sugovornik, koji ne želi svoje ime isticati kao zaslužnog za pokretanje ovoga pohoda, ali je itekako zaslužan već samom inicijativom, koja je u suradnji s mnogim planinarskim, braniteljskim i vjerskim udrugama – zaživjela.

Ono što ovaj pohod čini posebnim je i humanitarna nota s kojom se svake godine prihodom od prodaje majica, pomogne nekoj udruzi, a ove godine će to biti za Udrugu roditelja djece s teškoćama u razvoju “Pčelice” iz Gospića.

Ovim pohodom odajemo počast svim hrvatskim braniteljima koji su branili naš Velebit, od Visočice do Tulovih greda, a posebno 52 na Velebitu poginulih branitelja, od čega su polovica bili pripadnici Specijalne jedinice policije, a druga polovica pripadnici postrojbi Hrvatske vojske, točnije Planinske satnije Velebit, satnije Ban Jelačić ili Zagorske satnije, Prve i Devete gardijske brigade, odnosno Trigrova i Vukova, zatim Gospićke brigade i brigade iz Starigrada Paklenice i bojne Termiti, rekao je inicijator i član HPD Gora Josip Lukinić.

Pripadnik Tigrova te zapovjednik sektora Velebit bio je i Damir Tomljanović Gavran, koji je na Velebitu i poginuo. Svake je godine sve veći interes i ostalih planinarskih društava i braniteljskih udruga, ali i pripadnika Oružanih snaga, Ministarstva unutarnjih poslova…. Na prvom pohodu 2018. godine okupilo se 110 sudionika, dok je prošle godine bilo oko 800 ljudi.

Na Sveto brdo se upute i oni koji su istim predjelom kročili tijekom samog rata,  te se u pohodu čuju mnoga svjedočanstava o tome što se tih ratnih dana događalo u planini.

Kako svako planinarsko društvo, svaka postrojba, bilo braniteljska, oružana ili policijska, nosi majice u svojoj boji, sa svojim grbom i natpisom, taj kamenjar na vrhu se pretori u šaroliku paletu boja. Članovi HPD-a Gora svirkom i pjesmom predvode povorku.

Prvi koji su tijekom rata došli na Velebit, zaposjeli položaje i obranili nas, bili su policajci iz Lovinca i Svetog Roka te Planinska satnija Velebit. Ta je satnija bila postrojba miroljubivih ljudi, prirodoslovaca, onih kojima je oružje bio stran pojam. To su bili ljudi koji su se do tada penjali po Himalaji, bavili se speleologijom, alpinizmom, bili su gorski spašavatelji. I onda kada je došao rat ti su se dečki okupili u Planinsku satniju Velebit i došli ovdje jer su odlično poznavali Velebit. I upravo su oni obavljali obuku specijalnih postrojba, obuku kretanja planinom, alpinističke tečajeve. Svega toga bez te satnije ne bi bilo, a najbolje od svega jest to što su se ti dečki srčano okupili kao dobrovoljci.

Kada je rat završio onda su rekli: “Mi nismo postrojba od nekog naslikavanja i obljetnica“, i zato jako malo ljudi zna za njih, ali planinari su dužni o Planinskoj satniji znati i govoriti, kaže Josip Lukinić spomenuvši i medicinske sestre te liječnike koji su tijekom rata mjesecima boravili na Velebitu, te spominje i civile iz podvelebitskog kraja.

Da nije bilo civila iz tih zaseoka ni vojska ni policija ne bi imali hranu, municiju i ostalo, jer dok nije bilo mogućnosti naleta helikopterom upravo su mještani tih sela na svojim konjima i mazgama nosili i opskrbljivali vojsku i policiju na Velebitu. I još nešto, područje kuda je prolazio Lovinački zbjeg je nešto najtraumatičnije što je hrvatski narod mogao proživjeti u Domovinskom ratu. Ljudi iz Lovinca i Svetog Roka tri su dana prelazili preko Velebita kako bi došli na slobodu.

Josip još dodaje, da se uvijek se održi i sveta misa i da zapravo nije važno je li netko vjernik ili nije, kao što nije važno niti da li je riječ o obredu kojega predvodi svećenik ili hodža.

Ne zaboravimo, mnogo branitelja je bilo pravoslavne vjeroispovijesti, deklariranih kao hrvatski Srbi. I zato, ako se za hrvatskog branitelja drži bilo kakav obred – stani, odslušaj tih sat vremena, iskaži poštovanje i kaži: “Hvala”. Samo to. Mislim da smo to dužni, bili vjernici ili ateisti. I ako se na bilo kojoj planini organizira bilo kakav pohod za hrvatskog branitelja – dođi, odhodaj to i tako im odaj počast i zahvalnost

 

---

Foto: HPD Gora