LIČKE PRIČE Goran Jurković: “Očaj opet teški snađe puka moga, dok se zemlja trese i domovi ruše…”

Današnja lička priča, prva u 2021. godini, posvećena je područjima stradalima u potresu, onima koji toga dana izgubili živote, ozlijeđenima, ljudima koji su ostali bez svojih domova, ljudima koji su pretrpjeli ogroman strah, ali i ljudima koji su u tom trenutku pokazali veliko, nesebično srce i empatiju.

Vlada je na sjednici u srijedu 30. prosinca 2020. godine proglasila 2. siječnja Danom žalosti u Republici Hrvatskoj. Dan žalosti posvećen je žrtvama stradalima u potresu koji je 29. prosinca pogodio Sisačko-moslavačku i okolne županije te odnio sedam života. Jedna je djevojčica poginula u Petrinji, petero ljudi u Majskim Poljanama kod Gline i orguljaš u crkvi u Žažini.

Cijela Hrvatska se digla na noge, naravno da se uvijek nađu i pojedinci “to se mene ne tiče”, ali oni su potpuno nebitni. Svatko na svoj način, bilo hranom, uplatom, odlaskom na ta područja, fizičkom pomoći, pripremom materijala za odvoz u ta mjesta, mislima, molitvom… pomažu onako kako i koliko mogu.

Mnogi to čine u tišini da nitko ni ne zna, mnogi će o tome nešto reći kako bi i druge potaknuli na solidarnost, pomoć i djelovanje. Nije ni važno zna li se o tome nešto ili ne zna, važan je samo cilj i namjera s kojom to svatko od nas čini, to je važno.

Mi ovdje nećemo spominjati ničija imena, istaknut ćemo tek nekoliko fotografija koje će reći više od ijedne riječi, a koje su ogledalo velikog srca kakvo ima naš narod. Ono što moramo istaknuti je da su ovo Ličani koji žive posvuda po Hrvatskoj, inozemstvu, a koji su ovih dana zajedno, u mislima, djelima, a mnogi se susreću i na cestama u mjestima i selima Sisačko-moslavačke županije.

Završit ćemo priču stihovima Ličanina, Gorana Jurkovića koje je objavio 30. prosinca 2020.

LJUBAV I NADA

Dok drhti ti tijelo
Domovino moja,
Sa suzom u oku
Gledam rane tvoje,
Porušena teško
Kao poslije boja,
Otvorena rana
Prži srce moje.

Očaj opet teški
Snađe puka moga,
Dok se zemlja trese
I domovi ruše,
Majka opet plače
Srca ranjenoga,
Nijemi krik se čuje
Dok nas suze guše.

Ali puk se dignu
Pa krenu pomoći,
Domovine moje
Zaliječiti rane,
Olakšati tamu,
Ove hladne noći,
Ugrijati srca
Sve dok nam ne svane.

Ljubav opet vidim
U mojemu domu,
Iz ruševnih zgrada
Nestalo je svađa,
Puku srce igra
Dok pomaže svomu
Domovino moja,
Nada nam se rađa.

 

---

Foto: Facebook / Privatna zbirka