Sjećate li se onog anđeoskog glasa kojeg smo mogli slušati nedavno na RTL Zvijezdama? Pisali smo o njoj, najavljivali njezine nastupe, spominjali je i citirali tekstovima od prije nekoliko godina dok je o Zvijezdama samo sanjala. Ovotjedna Lička priča sjaji posebnim sjajem jer je krasi upravo ona, naša lička Zvijezda, Gabrijela Holjevac.
Prisjetimo se za početak nekih njezinih izjava iz prijašnjih članaka koje smo objavljivali.
Ja zapravo više od ičeg želim postati pjevačica, ali…moram se okrenut nečem „realnijem“ i nečem od čega se može živjeti. Pjevanje je bilo i ostat će moja velika strast bez obzira na to što bila, čime se bavila i gdje bila, izjavila je Gabrijela još 2012. godine kada je o ovakvom glazbenom uspjehu samo sanjala (iz članka objavljenog 18. studenog 2018. na Likaclub)
Prošle godine njezine izjave više nisu bile pune straha i pustih snova nego odraz snažnog i odvažnog duha jedne mlade žene koja točno zna što želi u životu.
Budućnost više ne dijelim na realni i nerealni dio. Sada postoji realni i manje realni dio. Realni se odnosi na studiranje vani, po mogućnosti Irska gdje planiram prijaviti biologiju/genetiku, psihologiju (profesorica ili psihoterapeut) i novinarstvo (radijski voditelj). Zapravo, samo potajno želim otići gore i
uz faks se aktivno baviti pjevanjem! Manje realni dio se nadovezuje na realni i nada da ću se probiti u umjetničkom/glazbenom svijetu i živjeti u njemu do kraja života. Kada sam bila mala, imala sam kazetu crtića Barbie i Labuđe jezero gdje sam se zaljubila ne samo u Čajkovskog, nego u umjetnost općenito. Stalno bih se pretvarala da sam glavna junakinja imenom Odette i moji su mi govorili da sam za kazalište. I dalje se vidim tamo, pod svjetlima reflektora dok publici prenosim sve što u sebi imam. Trenutno sam daleko od toga, ali to me svejedno ne sprječava u namjeri da dam sve od sebe jer samo talent nije dovoljan. Koliko god moj dar pjevanja bio i blagoslov i svojevrsno prokletstvo u isto vrijeme, to ne mijenja činjenicu da me spasio u mnogim situacijama te mi je sada glavna zvijezda vodilja. Ako mi glas može izdržati F3, onda može i sve što mi budućnost sprema, zaključuje Gabrijela. (22. studenog 2018. za Likaclub)
Prije nekoliko tjedana naletjela sam na Gabrijelu u centru Zagreba. Nije to bilo slučajno, baš kao ni sve ostalo u životu. To sam gledala kao znak da o Gabrijeli moram napisati priču, Ličku priču kojom će se ova mlada Ličanka osvrnuti na svoj život nakon RTL Zvijezda. Gabrijela nije uspjela doći do vrha RTL-ovih Zvijezda, ali i taj dio do kojeg je došla i samo ono ponosno predstavljanje u tom showu “Ja sam iz Jezerana!”, za naš lički kraj je i više nego vrh!
Život poslije Zvijezda je, jednostavno – život. I dalje ide, bio više ili manje turbulentan, odnosno smiren.
I za pretpostaviti je da je ovoj mladoj dami sudjelovanje na Zvijezdama otvorilo veći broj vrata glazbenog svijeta.
Otvorile su se neke nove mogućnosti. Sada bar netko zna tko sam, na ulici me tu i tamo zaustavi nečija ruka ili se za mene zakači nečiji pogled. Sa svojom profesoricom Valentinom Mekovec i dalje radim na sebi, odnosno na svome glasu, njegovom rasponu i izdržljivosti i sve je to na najvišoj razini do sad.
No i sama priznaje da, usprkos svom talentu, još mora i želi puno toga naučiti.
Moram još puno toga naučiti jer ipak je talent samo mali dio uspjeha. Imam velike planove koje želimo ostvariti u sljedećih godinu dana, no ništa ne želim ureknuti tako da ćete se za to morati još malo strpjeti.
Što se nastupa u bliskoj budućnosti tiče, gdje bi je mogli doći slušati svi njezini fanovi, Gabrijela otkriva:
Uskoro bih trebala imati gažu u kafiću “22000 milja” s prijateljem koji je pridošlica u Zagrebu kao i ja. Juraj Poklepović svira gitaru i pjeva, a upoznali smo se u Močvari na Open Micu.
Nisu sva otvorena vrata samo ona glazbena, postoje i ona, možda još i važnija za ovako mladu osobu…
Otvorile su se i stvari vezane za dušu. Otvorila su se neka vrata iz kojih izlaze i samouvjerenost i nesigurnost, ali koja su uvijek bila tu. Samo ih je malo hrabrije trebala odškrinuti odlučnost. Ideja da živim kroz pjevanje je i dalje tu i jača je no ikad, ali i dalje se nekad najprikladnijom čini ona poslovica “Tako blizu, a tako daleko.”.
Tiha, mirna i dalje skromna i anđeoskog lica i glasa, na kraju našeg razgovora kaže:
Ne znam što mi budućnost nosi, no trudim se slušati ljude koji me podržavaju i govore mi “Sve će se posložiti i biti kako treba.” Stvarnost mature, priprema i ostalih obaveza pokušava surađivati s mojim sanjarenjem o vlastitoj glazbi i ne znam kako uspijeva. Sve što mogu je nastaviti raditi i truditi se.
Foto: Privatna zbirka