LikaKolumneKarijera

LIČKE PRIČE – Dario Poznanović: “Iako je u Hrvatskoj lako naći posao u mojoj struci, naš kraj nije jedan od tih dijelova države, a i ima nas sve manje”

Prije nekoliko dana na našim malim ekranima ugledali smo jedno mlado lice iz Brinja. Tko je mladić koji je onako ponosno izgovorio mjesto iz kojeg dolazi i kakvo je razmišljanje jednog mladog čovjeka koji je rođen i odrastao u  ličkom kraju, saznat ćete u današnjoj Ličkoj priči.


Dario Poznanović, mladi čovjek koji je sudjelovao u kvizu Potjera, priču o sebi započinje ovako:

Rođen sam 1.12.1996. u Ogulinu. Cijelo djetinjstvo proveo u Brinju. Tad nas je bilo dosta mladih u ulici pa smo se često okupljali, igrali nogomet, sanjkali se zimi…

Osnovnu školu je pohađao u Brinju, a potom opću gimnaziju u Otočcu.

Dario je kroz cijelo svoje školovanje bio odličan učenik, odlazio na razna natjecanja iz matematike, fizike, biologije, hrvatskog, te pitanje nastavka školovanja nije uopće bilo dvojbeno. To mi nije morao niti reći jer ga se itekako dobro sjećam iz osnovne škole budući da sam mu jedno vrijeme predavala. Djecu poput njega jednostavno pamtiš jer su nažalost rijetka. Nije to samo učenje, nego i ponašanje, odnos prema učitelju, prema radu, prema ostalim učenicima, a sve to dolazi najprije od kuće zbog čega njegova obitelj može biti itekako ponosna.

Dosta rano sam odlučio studirati strojarstvo, iako sam tada još mislio da ću se baviti konstruiranjem ili toplinskim sustavima, ipak sam se odlučio za smjer mehatronika i robotika na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Trenutno sam peta godina studija“, govori nam Dario i nastavlja:

Danas je u industriji sve vise toga automatizirano, ali u Hrvatskoj je još vrlo mali udio robota u odnosu na radnike što poskupljuje proizvodne procese u tvornicama, a tu mi onda uskačemo.

Uz školovanje, najveća zanimacija mu je sviranje.

U osnovnoj školi sam učio svirati tamburu, uglavnom sviram kontru i bas (ne možes znati samo jedan od tih instrumenata), ali sve po potrebi – brač, samica…

Otkad studira u Zagrebu i gitara mu je često u ruci i to, gdje drugdje, nego na Savi.

U Zagrebu ponekad sviram gitaru, uglavnom na Savi. To najčešće bude super. Skupi nas se nekad više, nekad manje, ali uvijek bude novih ljudi, a i nema jeftinijeg izlaska od čuvenih klupica na Savi.”

Što se tiče pogleda na budućnost, ovaj mladi čovjek kaže

Iako je u Hrvatskoj dobra mogućnost naći posao u mojoj struci, naš kraj nije jedan od tih dijelova države, a i ima nas sve manje.

Svi mi često čujemo naše djedove, bake, kada nam govore koliko je ljudi bilo u tom kraju kad su oni bili mladi, ali ta se razlika osjeti iz godine u godinu, a ne samo u usporedbi sa prije 50-tak godina…

Baš se iznenadim kada čujem koliko manje učenika ima sada u Brinju u odnosu na prije desetak godina kada sam ja bio tamo.

U brinjskom kraju, kao što je uglavnom i cijela Lika, vrlo je malo mogućnosti za zapošljavanje.

Ako ne misliš raditi na pilani ili u ugostiteljstvu gotovo da ni nemaš gdje raditi. Naravno, ima pozitivnih primjera, ali teško je napraviti nešto novo bez velikih ulaganja.

Kada smo ga upitali koju bi poruku poslao mladima koji tek odlučuju o svojim zanimanjima, Dario odgovara:

Smatram da je bitno bit inovativan, konkurentan, a pod tim mislim, znati raditi ono što drugi ne znaju, na taj način ćes biti tražen i dobro plaćen, stoga savjetujem mladima da dobro razmisle i posavjetuju se za što se školovati, a ne da su uzalud išli u tu školu ili faks.”

Dario će sigurno svojim znanjem, uporošću i voljom pronaći put do svog uspjeha, a ljudi poput njega zasigurno će itekako puno pridonijeti i malim ličkim mjestima iz kojih dolaze i kojih se ne srame, nego ih ponosno ističu gdje god da dođu – pa čak i na nacionalnu televiziju.

 

 

 

Foto: Lika Club / Privatna zbirka

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close