Ličke narodne legende II. dio

Kako sam najavila prošli tjedan i ovaj književni petak posvećen je ličkim narodnim legendama.

Čarolija koja je spasila Otočac

Iz davnih vremena potječe narodno vjerovanje u ženske osobe posebnih moći. I dan danas se mogu čuti priče o susretima s viškama ili vilama. Spominje ih i Valvasor pišući kako narod
ovdje vjeruje u – nimfe. On je zabilježio i sljedeću priču. Kad su jedne davne godine Otočani ubili svog zapovjednika koji je loše postupao prema njima kažnjavajući ih za svaku sitnicu
šibanjem, austrijski car je poslao postrojbu konjanika da kazne neposlušnike. Kad su konjanici stigli do Otočca, najprije zapucaše s obale prema kućicama u vodi uokolo tvrđave. U tom trenutku u ‘plavi’ se pojavila starica koja je podigla suknju i pokazala vojnicima stražnjicu. Kad su ovi htjeli otvoriti paljbu, niti jedna puška nije opalila. Oružje je zatajilo jer ga je svojim činima starica začarala.
*plav – vrsta čamca, tradicijskog plovila na Gacki

Kako je Prozor dobio ime

I danas, ako se zaputite na brdo Prozorina vidjet ćete ostatke kule, kamene zidove koji se polako ruše i žalosno je, što će će kroz godine koje dolaze, nestati. U davna vremena, kad je prostor današnjeg Prozora prekrivala voda, na brdu Prozorina bio je jedan grad i jedna visoka kula. Na vrhu kule, jako visoko, nalazio se jedan prozorčić. Kad su Turci počeli osvajati ovo područje, s prozora se uvijek moglo vidjeti prijeti li opasnost. Zahvaljujući prozoru bilo se spremno uzvratiti na svaki napad Turaka. Nikada nisu uspjeli osvojiti grad zahvaljujući prozoru na vrhu kule. Tako ova legenda kaže da je moje mjesto Prozor dobilo ime po jednom običnom prozoru.
Napisala: Sandra Dasović, 1.p.t. (prosinac, 2005.)

Skalina bezdanica

Priču koju ću vam ispričati čula sam mnogo puta. Počelo je to kada se jedan čovjek po imenu Jovo Skale noću vraćao iz prela. Kad je ušao u svoje dvorište, oko njega su se pojavile viške i počele plesati kolo. Prestrašeni čovjek nije znao što da radi pa je krenuo u kuću, ali su ga viške zaustavile, uhvatile ispod ruku i odnijele preko Gacke u šumu zvanu Sikavčevi dolci. Nakon što su na Jovu bacile čini, on je propao u bezdanicu. Tjedan dana Jovo se mučio i mučio te napokon izašao van. Izgleda da je bio dobar čovjek, i da ga je Bog spasio. Volim slušati kad netko pripovijeda ovakve legende i priče iz prošlosti, a pogotovo moja baka koja je u tome pravi majstor.
Napisala: Mira Dujmović, 1.p.t. (prosinac, 2005.)

Začarana krava

Bile dvije djevojčice koje su zajedno svaki dan čuvale krave. Djevojčica koja se zvala Ankica imala je mamu koja je bila vještica. Mama druge djevojčice Ljubice bila je vrlo draga žena.
Jednoga dana dok su čuvale krave, Ankica je trčala i trčala oko krava, onda je legla na zemlju i nešto mrmljala, a Ljubica je sve to samo gledala. To se događalo svaki dan te Ljubica ispriča
svojoj majci što Ankica radi. Mama sasluša Ljubicu te joj reče da i ona kad Ankica bude trčala, optrči nekoliko krugova i pritom neka kaže: ‘Što tebi, to i meni!’ Navečer Ljubičina mama uđe u staju te krene musti mlijeko, a mlijeka sve više i više, nije se mogla načuditi. Onda se dosjetila da je krava do sad malo mlijeka imala jer ju je vještica začarala i da je Ljubica svojom nevinom čarolijom uništila vještičino čaranje. Vjerujem da svaka legenda ima u sebi ponešto istine jer kod nas se kaže: ‘Gdje ima dima, ima i vatre’.
Napisala: Katarina Burić, 2.p.t. (rujan, 2006.)

Noćni ples s viškama

Jednom davno baka mi je ispričala jednu priču toliko uvjerljivo da sam povjerovala kako je istinita. U našem se selu jedna žena svađala sa svojim sinom te ga je istukla, a nakon toga otišla u štalu pomusti krave. Dok je ona bila u štali, dječak je u sumrak izašao iz kuće na kolan. Kad se žena vratila u kuću, pitala je starije sestre znaju li gdje im je brat. Nisu znale ništa. Žena se zabrinula i odlučila ga tražiti. Zajedno s kćerima tražila ga je po selu cijele noći, ali bezuspješno. U zoru su pronašle dječaka na kraju kolana, isprebijanog. Neko vrijeme nije mogao govoriti od straha, a kad se pribrao rekao je da su ga istukle crne babe, odnosno viške, i da su cijelu noć s njim plesale kolo. Ne znam je li ta priča bar dijelom istinita ili je samo bakina izmišljotina, ili možda plod mašte drugih ljudi. I u mnogim drugim pričama iz narodnog folklora viške itekako postoje.
Napisala: Andrea Rajković, 2.p.t. (rujan, 2006.)

Baba Rajkovićka obranila Brinje

Prilikom napada Turaka na Sokolac, Zrinski i Frankopani su sa svojom svitom i ostalim ljudima branili stari grad, a baba Rajkovićka je skuvala juvu i poljivala po Turcima koji su se
pokušavali popeti u grad. Tako, na sreću, nisu uspjeli.
Napisala: Lidija Vranić, 2. trg. (prosinac, 2008.)

---

 

Izvor: Naša Lika