Laku noć, Bože

Tama je tek odsustvo svjetla. Nestaje pri najslabijem plamenu svijeće, povlači se pred prvim zrakama sunca. U dvorcu naše duše ponekad se ugnijezdi tama i ne da joj se van, sve dok ne pustimo snopove svjetlosti u njezine dubine.

U ovom mračnom svijetu prepunom lažnoga svjetla, čini se kako nema mjesta za Boga. I lisice i vukovi imaju kamo nasloniti glavu, a onaj Vječni koji je u nama, stjeran je u kut neugledne izbe i ne damo mu bliže.

Užurbanim koracima, štoviše, krećemo sve dalje na svoje staze, okrećemo glavu prema tami i osjećamo se sve jačima, dok se ne raspršimo u komadiće praha svoje nemoći.

I tako kažemo Bogu laku noć. Zbogom ostaj, Bože, ja ću dalje sam, u adventsku tihu noć, s druge strane blještavih trgova, vinom opijen i pjesmom zagrijan zametnut ću tragove i krenuti daleko od Tebe.

Neću ti više spominjati ime, jer mi ne trebaju Tvoje riječi i Tvoji zagrljaji. Ne puštam Tvoje svjetlo u moje srce.

Ali znam da me nećeš zaboraviti. Tvoja sam svojina, i moja ovozemaljska domovina Tvoje je prebivalište. Makar te protjerivali i izdavali, vjeran ostaješ. Budi svjetlo moje i sjaj naroda mog.

 

---

Foto: pixabay