Kolumne

Kruv naš hercegovački

Možda ste se upitali, kad ste vidjeli naslov ove kolumne, što se to novo može napisati o kruhu, pa i onom hercegovačkom, a da se ne zna ili da nije opisano. Ali Hercegovina je europska Narnija, ovdje se sve odvija obrnuto. Ovdje je sve bitno, a da čak ni mi sami često nismo svjesni toga. Kruh u cijelom svijetu, ili bar u dijelu zapadne civilizacije, predstavlja osnovu uz svako jelo ili je bar kroz povijest to predstavljao. U modernim teorijama, u vremenu kada ljudi utjehu traže u hrani ili njome žele popuniti praznine na duhovnoj razini, kruh se predstavlja kao nešto loše, što podhitno treba izbaciti iz prehrane. Naravno, iznimka su ljudi koji nisu tolerantni na gluten i koji trebaju drukčiji režim prehrane, ali sam uvjerena da je kruh dobra namirnica, odnosno hrana i ne samo hrana.

Moja najdalja sjećanja iz djetinjstva mirišu na babin i materin kruh, na jutra sa mirisom koji se širi kroz kuću i završava na balkonu. U Hercegovini je uobičajna slika kruh, uspravno postavljen na kuhinjsku krpu, a nalazi se na balkonu ili prozoru. Mi tako hladimo pečeni kruh, a onda cijelo naselje miriše na svježe pečeni kruh. Zapravo, mi uvijek po mirisu znamo što susjedi prave, pa bio to roštilj, uštipci ili janje. Pa onda, ako netko naiđe pokraj prozora, otkine komadić, zalogaj kruha, da proba kakav je, a mater se pravi ljuta i ‘galami’: ‘Ko mi je uštipnuo kruv?’ I tako svaki dan, pa se smijemo i stvaramo uspomene.

Dok sam bila mala, baba je znala za doručak praviti tzv. prevrte. Naime, prije nego kruh stavi u tepsiju, odvoji dio tijesta od kruha, uzima manje dijelove tijesta, rukama razvuče tijesto da bude tanko i onda ih prži u vrućem ulju. Takvo prhko tijesto smo jeli sa mlijekom ili bijelom kavom i teško da takva jutra mogu zamjeniti svi suvremeni namazi za doručak. Kad smo već kod doručka, od starina se u Hercegovini jede droba. To su hercegovačke žitarice. Potrebno je ugrijati jednu šalicu mlijeka po osobi. Dok se mlijeko grije, domaći kruh (najbolje jučerašnji) izomiti (nadrobiti) na zalogaje u tanjur i posuti sa par žlica šećera, po ukusu. Na kraju preliti toplim mlijekom i uživati. Možda nekom ova kombinacija izgleda prejednostavno ili čak nespojivo, ali ako niste, probajte. Ima okus djetinjstva i nekih vremena kad nismo znali koliko smo sretni i kad smo žurili odrasti. Droba se ne mora jesti samo za doručak. Može se jesti u podne, popodne, prije spavanja, kad ti je dosadno, kad je mater skuhala raštiku, kad ti je lijeno napraviti bilo što drugo. Droba je svevremenska. Ima i buntovnih duša koje dodaju malo kave u drobu, ali izvorno se pravi bez dodataka u mlijeko. Preporuka da probate ili ako već jeste, da je vratite na jelovnik.

Zanimljiv podatak koji pokazuje koliko je kruh najvažnija hrana u Hercegovini je ta što kod nas veliki broj ljudi jede tjesteninu sa kruhom (mislim da se Talijani vrte u grobu zbog ovakvih stvari). Da, dobro ste čuli! Ja sam probala i mislim, može se pojesti, ali u mojoj glavi je teško spojivo. Prije par godina sam bila u Italiji i razgovarala sa par gospođa, koje su bile na hodočašću u Međugorju i vidjeli su kako jedemo tjesteninu sa kruhom i pizzu sa majonezom i bile su, blago rečeno, šokirane te deset minuta pričale samo o tome. Ali u nas ljudi tako jedu. Tako da svakome na volju.

Jedan od najljepših načina pečenja kruha u Hercegovini je pečenje ispod sača, što je naš naziv za peku. Ne pečemo samo kruh na taj način, nego i meso sa krumpirima, lignje, hobotnicu (što je zapravo dalmatinski štih). Pečenje ispod sača podrazumijeva zatvoreno pečenje ispod željeznog poklopca na koji se stavlja žeravica te se peče određeno vrijeme. Poželjno je ne otvarati previše puta radi postojanosti temperature. Kruh ispod sača se najčešće peče za posebne prilike, a u Hercegovini ih ima. Što se tiče vrste brašna, najljepši kruh je onaj koji u sebi ima što više vrsta brašna. Kod nas su najzastupljenije vrste bijelo pšenično, zatim kukuruzno, raženo, ječmeno te u zadnje vrijeme i heljdino. Sve ove vrste daju poseban okus, koji kreneš cijeniti što si stariji. I napokon jedeš koricu, koja s godinama postane slađa od sredine.

Moderno vrijeme nam donosi instant rješenja, koja ne moraju uvijek biti loša, ali gubimo kvalitetu procesa. Gubimo vrijeme rasta. Neprestano žurimo, a nikad više nismo kasnili. Ukradite sebi koji dan i ispecite kruh. Darujte sebi i svojima miris topline i pripadnosti. I stvarajte uspomene. Zar ima išta ljepše od toga?

Iz Hercegovine, s ljubavlju!

 

Foto: Nikola Slišković, Josip Pinjuh - privatna zbirka

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close