Ne tražite živoga među mrtvima

O proljeću, sreći, radosti i ljubavi ispjevane su vesele pjesme i ispričane mnoge priče. Sve se u proljeće oko nas budi, mirišu proljetnice i sve je puno zelenila, cvrkuta razdraganih ptica i života.

Ali, ovo nije tekst o proljeću.

Ovo je priča o životu koji nije tek ciklični proces. Ovo je priča o životu koji je iznad svake smrti. Istinita priča o uskrsnuću i Kristu uskrslome.

Nijedan događaj u povijesti čovječanstva nije toliko utjecao na svijet, ni prije ni nakon njega. Zaboravite sva čuda tehnologije. Pretjerujem? Pitajte milijarde onih koji su povjerovali u istinu uskrsnuća. Neobično je da nije bilo svjedoka uskrsnuća. Ali događaj je to koji nadilazi svaku spoznaju, neponovljiv i jedinstven. Ostavljeni povoji i odvaljeni kamen bili su jedino za što su se žene i apostoli mogli “uhvatiti”. I, da, još jedna “sitnica”. Isusovo obećanje.

Je li Kristovo tijelo ukradeno? Je li Krist bio samo prividno mrtav? Jesu li apostoli sve izmislili? Zamislite koja im korist od tog “izmišljanja”. Sigurna smrt. Zaista, velik interes i nagrada, nema što. Upravo najveći dokaz Kristova uskrsnuća je Krist sam, njegova prisutnost među svojima, njegove proslavljene rane koje dodiruju nevjerna srca, njegov mir koji nosi i daje u svim nemirima. Njegov život u nama danas, unatoč neprijateljima križa Kristova. Treba li većeg dokaza?

Naš Bog je Bog ljubavi. Naš jedini i pravi Bog je pobijedio smrt. Bog Isusa Krista. Zato Uskrs ne mogu slaviti oni koji tu istinu odbacuju. Možda se tek mogu veseliti proljeću i slaviti prirodu i na kraju ovo zemaljskoga života staviti točku. Neka je svim kršćanima koji su uzvjerovali u Krista uskrsloga, pobjednika nad svakom tamom groba, sretan i blagoslovljen Uskrs. Radujte se i ne tražite živoga među mrtvima.

 

---

Foto: brendansaltvick.wordpress.com